Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K44
Jezik: Srpski
U dobrom stanju!
U gornjem delu rikne malo zacepljene korice nista strasno, sve ostalo u dobrom i urednom stanju!
Sadrzaj:
- Van Gog
- O jeziku i jezikoslovlju danas
- U traganju za Prustom
- Sopenhauer
- Tragedija i pojam tragicnog
- Alfred Veber
- Beleske priredjivaca
Sreten Marić (Kosjerić, 5. mart 1903 — okolina Tura, 26. septembar 1992) je bio esejista, prevodilac i profesor svetske književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Najveći deo života proveo je živeći u Srbiji i Francuskoj.
Biografija
Rođen je 1903. godine u Subjelu (opština Kosjerić), ali se od najranije mladosti mnogo i često selio (u Beograd, Skoplje, Lion). U Beogradu je diplomirao književnost, a u Parizu je doktorirao istoriju. Kao gimnazijski profesor radio je u Beogradu, Skoplju i Zagrebu, gde objavljuje i prve prevode. Drugi svetski rat proveo je u Beogradu i rodnom Subjelu, a nakon rata se na poziv Marka Ristića, tadašnjeg jugoslovenskog ambasadora u Parizu, zaposlio kao savetnik za kulturu u toj ambasadi. Šezdesetih godina se vratio u Srbiju, gde se započeo profesorsku karijeru na Filozofskom fakultetu. Bio je član Udruženja književnika Srbije i Vojvođanske akademije nauka i umetnosti.
Bio je čovek od sveta i erudita, veliki poznavalac književnosti, istorije umetnosti i istorije filozofije. Govorio je francuski, engleski, nemački i ruski jezik, a prevodio je dela Karla Marksa („Odabrana pisma“), Ferdinanda de Sosira (`Opštu lingvistiku`) i Džonatana Svifta („Guliverova putovanja“).
Društvo književnika Vojvodine mu je 1987. godine dodelilo nagradu za životno delo.
Biblioteka Matice srpske i opština Kosjerić, počev od 2005. godine, svake dve godine dodeljuju nagradu „Sreten Marić“ za najbolji esej, odnosno knjigu eseja iz književnosti, umetnosti ili filozofije
Pisao je o Eshilu, Servantesu, Stendalu, Vijonu, Lotreamonu, Montenju, Rembou, Šatobrijanu, Fokneru, Sartru, Bodleru, Helderlinu, Prustu itd.
Pored eseja o svetskim piscima, pisao je eseje i o filozofima i misliocima: o Hajdegeru, Kasireru, Kantu, Frojdu, Gastonu Bašlaru, Levi-Strosu, Diltaju, Koževu, Rolanu Bartu i Mišelu Fukou.
Dela
„Ogledi I“
„Glasnici apokalipse“, zapisi i eseji
„Protejska svest kritike“
„Raskršća“, knjiga eseja;
„Proplanci eseja“
„Ogledi II“.