Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1941
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Lomonosov / G. S. Vaseckij ; preveo P. S.
Zagreb : Knjižara Odjek, 1941 (Zagreb : Grafika)
veoma dobro očuvano
Mihail Vasiljevič Lomonosov (rus. Михаи́л Васи́льевич Ломоно́сов; Denisovka, 19. novembar 1711 — Sankt Peterburg, 15. april 1765) je bio ruski pisac i erudita, koji je dao doprinose na poljima književnosti, obrazovanja, fizike, astronomije, hemije i geologije. Lomonosov je razradio projekat Moskovskog državnog univerziteta, koji nosi ime po njemu.
Po dolasku u Rusiju, brzo je postao poznat, i postavljen je za profesora hemije na Univerzitetu u Sankt Peterburgu, gde je kasnije postao i rektor. Željan da unapredi rusko školstvo, Lomonosov se angažovao u osnivanju Moskovskog državnog univerziteta (koji je kasnije nazvan po njemu) 1755. Godine 1764. postavljen je na mesto državnog sekretara.
Prihvatio materijalističko shvatanje prirode, bio protivnik teorije o posebnim fluidima, kao flogistona i električnog fluida koja je u to vreme bila prihvaćena i doprineo je formulisanju kinetičke teorije gasova. Smatrao je da je toplota oblik kretanja, predlagao talasnu teoriju svetlosti, i izneo ideju održanja mase. Verovao je da priroda konstantno evoluira i pokazao organsko poreklo zemlje, treseta, uglja, nafte i ćilibara.
Lomonosov je bio prva osoba koja je zabeležila mržnjenje žive. Merenjem prelamanja svetlosti Venere na rubovima Sunca, utvrđuje da ova planeta ima atmosferu. Godine 1745. je objavio katalog preko 3.000 minerala, a 1760. objasnio nastanak ledenih bregova. Prvi je objasnio paragenezu minerala i shvatio značaj kristalne rešetke. Osnovao je fabriku stakla, koja je proizvodila prve mozaike od bojenog stakla izvan Italije. Dao je objašnjenje polarne svetlosti.
Smatrao da je materija sastavljena od prostijih i složenijih čestica (atoma i molekula) koje imaju datu zapreminu i između kojih vladaju privlačne sile. Toplotu smatra haotičnim kretanjem čestica, što je kasnije potvrdila kinetička teorija. Postavlja tezu da su Zemljinu koru oblikovala taloženja u morskim bazenima i vulkanske aktivnosti. Bavio se primenom nauke u rudarstvu i metalurgiji.
Uveo je princip aktualizma u geologiju. U svojim radovima tvrdio je da Zemlja nije statična i nepromenljiva, već je podložna sporim i stalnim promenama. Geološki procesi u prošlosti odigravali su se isto kao i danas. Lomonosov je sve procese podelio na dve grupe: egzogeni procesi (vezani za rad spoljašnjih sila) i endogeni procesi (nastali radom sila koje deluju u unutrašnjosti Zemlje). Pored toga tvrdio je da je Zemljina kora u stalnim pokretima i podelio ih na epirogene i orogene.
Godine 1755. je napisao gramatiku koja je reformisala ruski književni jezik kombinujući stari crkvenoslovenski sa narodnim jezikom. Kako bi produbio svoje književne teorije, napisao je preko 20 svečanih ceremonijalnih oda, od kojih je najznačajnija Večernja meditacija o božanskoj raskoši. U kasnijim poemama je primenio idiosinkratičku teoriju da reči koje sadrže glasove E, I, JU treba da se koriste kada se opisuju nežni predmeti, a one sa glasovima O, U, Jeri (Ы)- za opisivanje stvari koje mogu uzrokovati strah (`kao bes, zavist, bol i tuga`). Lomonosov je objavio svoju istoriju Rusije 1760. godine. Ipak, većina njegovih dostignuća bila je nepoznata izvan Rusije dugo vremena posle njegove smrti. Umro je u Sankt Peterburgu 15. aprila (4. april po starom kalendaru) 1765.