Cena: |
Želi ovaj predmet: | 5 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje Organizovani transport: 130 din |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Lično |
Grad: |
Smederevska Palanka, Smederevska Palanka |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Narodni muzej, Užice, 2009.
197 ilustrovanih strana, A4 format.
Knjiga je odlično očuvana ali je mestu gde je bila posveta pređeno korektorom.
Užice – Oslobodili su Srbiju turskog ropstva, a nadgrobna obeležja su im nestala, zarasla u korov ili polegla po ćoškovima seoskih grobalja. Tek poneko od potomaka katkad obnovi spomen-obeležje pretku junaku, ali je država te obične ratnike-seljake potpuno zaboravila.
U to su se uverili i članovi stručnog tima užičkog Narodnog muzeja, koji su pet godina po selima zapadne i centralne Srbije tragali za ostacima nadgrobnih spomenika podignutih palim učesnicima Prvog i Drugog srpskog ustanka. Na osnovu rezultata ovog obimnog istraživanja, koje je potpomoglo Ministarstvo za kulturu, etnolog Bosa Rosić sazdala je upravo objavljenu knjigu „Pomenici na kamenu“.
– Kad su pre pet godina obeležavana dva veka od Prvog srpskog ustanka, došla sam na ideju da bi veća pažnja mogla da se pokloni anonimnim ratnicima i njima posvećenim nadgrobnim spomenicima. Godinama sam s kolegama iz muzeja obilazila sela širom Srbije i videla uglavnom porazne prizore naše nebrige prema spomen-obeležjima učesnicima ustanaka protiv Turaka, na kojima su epitafi često istinske filozofske minijature. Takav je, recimo, zapis na jednom spomeniku u Viči kod Guče gde je u svega 46 brojki i slova sažet život tu sahranjenog ratnika: „1838 Petar Jaćimović bulukbaša bio za Karađorđa 12=g=” – kaže za „Politiku“ Bosa Rosić, u čijoj knjizi se osim obilja fotografija i zapisa o ustanicima navode i primeri koji odudaraju od uobičajene prakse ovdašnjeg nemara i zaborava. Tako se ističe da su davno uništenu spomen-ploču posvećenu vojvodi Raki Levajcu u Mojsinju njegovi potomci nedavno obnovili, kao i da su u Kaoni obnovili zakorovljene belege Simi Radoviću i kneginji Nerandži.
– U prvoj polovini 19. veka, naš prvi samouki narodni vajar, kamenorezac Radosav Čikiriz iz Rtiju u Dragačevu isklesao je blizu 120 spomenika. Upravo u dragačevskom kraju je najviše ostalo ovih spomen-obeležja, pa bi, ako je država zainteresovana da jednu takvu ideju podrži, u Guči mogao da se formira muzej koji bi prikupljao i čuvao spomenike ustanicima, da sve ne bude prepušteno dobroj volji i materijalnim mogućnostima potomaka palih ratnika – zaključuje Bosa Rosić.
B. Pejović
-------------------------------------------------
Životonosna istorija
U pogovoru knjige „Pomenici na kamenu“ Dobrica Ćosić je zapisao: „Bosa Rosić, neumorni tragalac za belezima zapamćene i zaboravljene prošlosti, upisuje u narodnu kulturu i seoske kamenoresce, epske pesnike, graditelje pomenika iz doba rađanja Srbije. Ona te pomenike čita i tumači kao ’seljačku istoriju’, a to je ona korenska, životonosna istorija srpskog naroda koju je poništila moderna civilizacija učinivši je folklornom i arhaičnom, a koju je Svetozar Marković kao patrijarhalnu kulturu nazvao ’sjajnom srpskom civilizacijom’“.
Bosa Rosić SPOMENICI NA KAMENU