ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1980
Ilustrovana verzija: Da
Jezik: ruski-engleski-nemački-francuski
Autor: Strani
Tematika: Umetnost

format 19x21,5
4 jezika - nemacki, engleski, francuski i ruski
BR str 83
autor Lev Vladimirovič Cjurik
foto: O.Nelova, B. Pozdov, D. Kričivski
izdanje Sovjetskaja Roccija Moskva 1974

Novodjevičanski manastir ili Manastir Smolenske Bogorodice (ruski: Новоде́вичий монасты́рь, Богоро́дице-Смоле́нский монасты́рь) je jedan od najpoznatijih manastira u Moskvi i klaustara u cijeloj Rusiji. Naziv `Novodjevičanski` mu je dat kako bi se razlikovao od ženskog klaustra Manastira Uzašašća u Moskovskom kremlju koji je bio poznat kao `Starodjevičanski manastir`. Kako je njegova arhitektura iz 16. i 17. stoljeća ostala gotovo netaknuta, 2004. godine upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.
Novodjevičanski manastir osnovao je Vasilije III., veliki knez Moskve, 1524. godine u čast osvajanja Smolenska 1514. godine. Izgrađen je kao utvrda na zavoju rijeke Moskve i postao je važan dio južnih obrambenih zidina ruske prijestolnice. U njemu su živjele mnoge sestre i supruge ruskih vladara koje su se prije, ili nakon njihove vlasti bile primorane zarediti.
God. 1610., zauzele su ga Poljaci, a po oslobođenju slijedeće godine u njemu je smještena stalna straža od 100 (kasnije 350) strijelaca (cтрельцы́), ruske garde. Sredinom 17. stoljeća mnoge opatice iz ukrajinskih i bjeloruskih manastira su preseljene tu. Do kraja 17. stoljeća Novodjevičanski manastir je posjedovao 36 sela u 27 upravnih jedinica Ujezda (уе́зд), uključujući 14.489 kmetova.
God. 1724. u manastiru je osnovana bolnica za ruske vojnike i oficire i žensko sirotište, a 1763. u njemu je živjelo 84 opatica, 35 laika, 78 pacijenata i sluga. Sveke godine država je manastiru dodijeljivala 1500 rubalj, 1300 kruhova, te 680 rubalja i 480 kruhova za više od 250 siročića.
U 19. stoljeću je Djevičansko polje ispred manastira postalo popularno zimsko klizalište. God. 1871. braća Filatjevi su donirali novac za osnutak škole sirotišta, a opatice su osnovale ubožnicu za starije i nemoćne opatice i laike.
God. 1922., Boljševici su zatvorili manastir i pretvorili ga u `Muzej emancipacije žena` koji je 1926. godine postao Muzejom povijesti i umjetnosti. Većina prostorija je pretvoreno u stanove, što je sačuvalo manastir. God. 1943., Staljin je, u duhu oživljavanja ruske crkve, podržao osnivanje Moskovskog teološkog instituta u Novodjevičanskom manastiru, a 1945. Katedrala Uzašašća je vraćena vjernicima.
God. 1994., opatice su se vratile u manastir koji je danas pod upravom Mitropolije Kruticija i Kolomne.