Godina izdanja: 2024.
Format - 21 cm
Povez - Mek
Pismo - Latinica
Izdavač: Književna radionica Rašić
Autor: Darko Cvijetić
EAN: 9788663511064
Pitanje u duhu svetog Avgustina: „Da li je moguće mrzeti greh, a ne mrzeti i grešnika?&rdquo u središtu je filozofske i moralne dile romana Previše mi to. Osam djevojčica Darka Cvijetića. Da li oprostiti zločincu znači zahtevati i dopustiti bolje postupanje pra nju nego što zaslužuje? Može li se zauzeti objektivan i impersonalan stav pra zločincu, odbaciti mržnja, bes i ozlojeđenost, nakon što se pokajao i odslužio presuđenu mu kaznu pred zaljskim sudovima? Da li je (jedini mogući) odgovor na ovo teško pitanje: „Previše mi to!&rdquo Centralna ideja romana sadržana je u jednostavnom zapletu: ratni zločinac vraća se iz Haga u rodni grad nakon što je odležao kaznu zbog počinjenih ratnih zločina i zločina protiv čovečnosti. Povratak Filipa Latinovića, u idejnom smislu, predstavlja traženje ravnoteže nepravde ispravljanj položaja u kom su se našli zločinac i njegove žrtve. Da li ono što je nepravda ukinula (ubistvom, nasilj, silovanj), retributivnom pravdom mora biti ispravljeno pra načelu: „oko za oko, zub za zub&rdquo? U toj napetosti i nesrazmeri između zločina i kazne odigrava se radnja romana Previše mi to. Osam djevojčica. Težak je i kontroverzan piščev naum. Otuda i ne treba da čudi toliko ulaženja i izlaženja iz primarnog teksta u tekstove drugih pisaca (Krleža, Dostojevski, Drakulić, Arent, Cvijetić&hellip) koji su pisali i svedočili o ljudskom zlu. Poput meditativne formule, Cvijetić ponavlja iskaz: „Strašno je biti (ja, ti, on/ona/ono, mi, vi, oni/one/ona)!&rdquo, jer kao ljudi imamo tendenciju da zaboravljamo i zle i dobre. Međutim, to što je Filip Latinović zao, ne znači nužno da smo mi dobri. Svi ljudi greše. I zato je podjednako strašno biti on, biti Filip Latinović, ali i biti Darko Cvijetić, jer „u Previše mi to. Osam djevojčica, Cvijetić se zagleda u lice zla, prepoznajući u nju samo svoje lice, svoje pokrete, svoj život, mogućnost sebe dotjerana do krika, koji zanijljuje i doziva ne-govor u tišinu.&rdquo Zlo je tečno. Završni deo trilogije – Schindlerov lift, Što na podu spavaš i Previše mi to. Osam djevojčica suštinski govori o fluidnosti zla, koje baš zbog toga što neretko ostaje nekažnjeno, generiše nova zla.– Srđan V. Tešin