pregleda

Bora Ćosić - Povest o Miškinu (prvo izdanje)


Cena:
599 din
Želi ovaj predmet: 2
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Beograd-Vračar,
Beograd-Vračar
Prodavac

bgdionis (495)

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 2033

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1991.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Prosveta, 1991.

Zato što smo i mi ličnosti iz pripovesti Dostojevskog, koje ne znaju šta bi sa svojim životima, osobito ako ti životi pođu nabolje. U nesreći živeti se još i može, jer nekakav bečki projekt ostvarićemo ili ne, ali kada ovo obavljeno je, kada već imadosmo ta svoja prolazna, stanična, zapadnokolodvorska četiri dana, sada je na redu nesreća, usud koji sami biramo po crti sopstvenih minusa i okolnosti koje nam vidno idu na štetu i u očaj nas, ličnom željom, teraju neminovno. Ponekad pomislim: ako može čovek od sreće da umre, onda će se to meni desiti!

Bora Ćosić (Zagreb, 5. april 1932) srpski i hrvatski je romanopisac esejista i prevodilac.[1] Rođen 1932. u Zagrebu, živeo je u Beogradu od 1937. do 1992, kada je prešao u Berlin. Napisao je oko 50 knjiga, kao i nekoliko pozorišnih drama, koje su sa velikim uspehom igrane u beogradskom Ateljeu 212. Za roman `Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji` dobio je za 1970. godine (za 1969) NIN-ovu nagradu za roman godine.[2]
Biografija

Bora Ćosić, rođen 1932. u Zagrebu, 1937. sa porodicom preseljen u Beograd. Tu je završio srednju školu u Prvoj muškoj gimnaziji, studirao na odseku filozofije Beogradskog univerziteta. U mladosti je prevodio ruske futurističke pesnike, uređivao je list `Mlada kultura` 1952, reviju `Danas` 1961-1963,[1] časopis `Rok` 1969-1970. Radio je kao dramaturg i umetnički savetnik u filmskim preduzećima `Slavija`, 1958-1959, i `Avala`, 1962-1963. Sarađivao je na dokumentarnim filmovima, pisao dijalog za igrane filmove. Tokom boravka po Evropi, pored celovitih knjiga objavio je više stotina tekstova po novinama i časopisima Nemačke, Austrije, Švajcarske, Italije, Holandije, Mađarske, Rumunije, Rusije, Poljske, Albanije. Učestvovao je na više od dve stotine čitanja u nekoliko evropskih zemalja. Dao više od stotinu intervjua za različita glasila, štampu, radio i televiziju. Učestvovao na književnim konferencijama, festivalima, simpozijumima, međunarodnim sastancima i kongresima.[3]
Književno stvaralaštvo

Karijeru pisca započinje romanom Kuća lopova iz 1956. godine te zatim objavljuje knjige eseja Vidljivi i nevidljivi čovek, 1962, Sodoma i Gomora, 1963. godine. Autor je kultnog romana novije srpske proze, Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1969, smestenom u ratnom i posleratnom Beogradu. Ćosić je istovremeno naslednik srednjeevropske prozne tradicije intelektualnog esejizma, kao i jedan od poslednjih intelektualaca koji se emocionalno iskreno identifikovao sa jugoslovenskom himerom, s mešavinom elegičnosti i mučnog preispitivanja nakon njenog raspada. Po tom romanu je snimljen i istoimeni film.

Raspad Jugoslavije odveo je pisca u dobrovoljno izgnanstvo (najčešće boravi u Rovinju i Berlinu, dok objavljuje u Hrvatskoj).[4] Taj deo njegovog stvaralaštva je obeležen uglavnom esejističkim delima, među kojima se ističu Dnevnik apatrida, 1993, (opet jedno poigravanje s fiktivnim identitetom preko kojeg Ćosić iznosi stavove o savremenoj drustvenopolitičkoj stvarnosti), Dobra vladavina, 1995, te Carinska deklaracija, 2000, poluautobiografski tekst natopljen promišljanjima o propalim južnobalkanskim ogledima i autorovim pomešanim osećanjima prema toj tvorevini. Napisao je oko 50 knjiga, izdatih u Srbiji, Hrvatskoj i Nemačkoj.[5]
Nagrade

1969: NIN-ova nagrada, za roman Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji.[2]
2002: Nagrada za Evropsko razumevanje, za autobiografski esej Carinska deklaracija.[6]
2008: Nagrada Albatros Zadužbine Gintera Grasa.[7]
2001: Nagrada Stefana Heyma.[8]

Dela

Nepotpun popis dela:

Kuća lopova, 1956.
Vidljivi i nevidljivi čovek, 1962.
Sodoma i Gomora, 1963.
Priče o zanatima, 1966.
Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1969.
Tutori, 1978.
Poslovi/sumnje/snovi Miroslava Krleže, 1983.
Doktor Krleža, 1988.
Rasulo, 1991.
Dnevnik apatrida, 1993.
Dobra vladavina (i psihopatalogija njenog svakodnevlja), 1995.
Carinska deklaracija, 2000.
Pogled maloumnog, 2001.
Tkanje, 2001.
Nulta zemlja, 2002.
Irenina soba, (poezija), 2002.
Izgnanici, 2005.
Consul u Beogradu, 2007.
Put na Aljasku, 2008.
Zapadno od raja, 2009.
Kratko detinjstvo u Agramu, 2011.
Doručak kod Majestica, 2011.

Lično preuzimanje: ugao Maksima Gorkog i Južnog bulevara.
Otvorenost za svaku vrstu dogovora.

Knjige kod kojih na početku opisa stoji `Knjaževac` - nalaze se tamo, i nije ih moguće odmah preuzeti u Beogradu, nego nakon nekoliko dana. Te knjige se svakako mogu odmah preuzeti u Knjaževcu, kao što se mogu odmah i poslati poštom.

Predmet: 74211301
Prosveta, 1991.

Zato što smo i mi ličnosti iz pripovesti Dostojevskog, koje ne znaju šta bi sa svojim životima, osobito ako ti životi pođu nabolje. U nesreći živeti se još i može, jer nekakav bečki projekt ostvarićemo ili ne, ali kada ovo obavljeno je, kada već imadosmo ta svoja prolazna, stanična, zapadnokolodvorska četiri dana, sada je na redu nesreća, usud koji sami biramo po crti sopstvenih minusa i okolnosti koje nam vidno idu na štetu i u očaj nas, ličnom željom, teraju neminovno. Ponekad pomislim: ako može čovek od sreće da umre, onda će se to meni desiti!

Bora Ćosić (Zagreb, 5. april 1932) srpski i hrvatski je romanopisac esejista i prevodilac.[1] Rođen 1932. u Zagrebu, živeo je u Beogradu od 1937. do 1992, kada je prešao u Berlin. Napisao je oko 50 knjiga, kao i nekoliko pozorišnih drama, koje su sa velikim uspehom igrane u beogradskom Ateljeu 212. Za roman `Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji` dobio je za 1970. godine (za 1969) NIN-ovu nagradu za roman godine.[2]
Biografija

Bora Ćosić, rođen 1932. u Zagrebu, 1937. sa porodicom preseljen u Beograd. Tu je završio srednju školu u Prvoj muškoj gimnaziji, studirao na odseku filozofije Beogradskog univerziteta. U mladosti je prevodio ruske futurističke pesnike, uređivao je list `Mlada kultura` 1952, reviju `Danas` 1961-1963,[1] časopis `Rok` 1969-1970. Radio je kao dramaturg i umetnički savetnik u filmskim preduzećima `Slavija`, 1958-1959, i `Avala`, 1962-1963. Sarađivao je na dokumentarnim filmovima, pisao dijalog za igrane filmove. Tokom boravka po Evropi, pored celovitih knjiga objavio je više stotina tekstova po novinama i časopisima Nemačke, Austrije, Švajcarske, Italije, Holandije, Mađarske, Rumunije, Rusije, Poljske, Albanije. Učestvovao je na više od dve stotine čitanja u nekoliko evropskih zemalja. Dao više od stotinu intervjua za različita glasila, štampu, radio i televiziju. Učestvovao na književnim konferencijama, festivalima, simpozijumima, međunarodnim sastancima i kongresima.[3]
Književno stvaralaštvo

Karijeru pisca započinje romanom Kuća lopova iz 1956. godine te zatim objavljuje knjige eseja Vidljivi i nevidljivi čovek, 1962, Sodoma i Gomora, 1963. godine. Autor je kultnog romana novije srpske proze, Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1969, smestenom u ratnom i posleratnom Beogradu. Ćosić je istovremeno naslednik srednjeevropske prozne tradicije intelektualnog esejizma, kao i jedan od poslednjih intelektualaca koji se emocionalno iskreno identifikovao sa jugoslovenskom himerom, s mešavinom elegičnosti i mučnog preispitivanja nakon njenog raspada. Po tom romanu je snimljen i istoimeni film.

Raspad Jugoslavije odveo je pisca u dobrovoljno izgnanstvo (najčešće boravi u Rovinju i Berlinu, dok objavljuje u Hrvatskoj).[4] Taj deo njegovog stvaralaštva je obeležen uglavnom esejističkim delima, među kojima se ističu Dnevnik apatrida, 1993, (opet jedno poigravanje s fiktivnim identitetom preko kojeg Ćosić iznosi stavove o savremenoj drustvenopolitičkoj stvarnosti), Dobra vladavina, 1995, te Carinska deklaracija, 2000, poluautobiografski tekst natopljen promišljanjima o propalim južnobalkanskim ogledima i autorovim pomešanim osećanjima prema toj tvorevini. Napisao je oko 50 knjiga, izdatih u Srbiji, Hrvatskoj i Nemačkoj.[5]
Nagrade

1969: NIN-ova nagrada, za roman Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji.[2]
2002: Nagrada za Evropsko razumevanje, za autobiografski esej Carinska deklaracija.[6]
2008: Nagrada Albatros Zadužbine Gintera Grasa.[7]
2001: Nagrada Stefana Heyma.[8]

Dela

Nepotpun popis dela:

Kuća lopova, 1956.
Vidljivi i nevidljivi čovek, 1962.
Sodoma i Gomora, 1963.
Priče o zanatima, 1966.
Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1969.
Tutori, 1978.
Poslovi/sumnje/snovi Miroslava Krleže, 1983.
Doktor Krleža, 1988.
Rasulo, 1991.
Dnevnik apatrida, 1993.
Dobra vladavina (i psihopatalogija njenog svakodnevlja), 1995.
Carinska deklaracija, 2000.
Pogled maloumnog, 2001.
Tkanje, 2001.
Nulta zemlja, 2002.
Irenina soba, (poezija), 2002.
Izgnanici, 2005.
Consul u Beogradu, 2007.
Put na Aljasku, 2008.
Zapadno od raja, 2009.
Kratko detinjstvo u Agramu, 2011.
Doručak kod Majestica, 2011.
74211301 Bora Ćosić - Povest o Miškinu (prvo izdanje)

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.