Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Lambrichs, Louise
Hannin dnevnik

knjiga je nekorišćena ali je u magacinu ili knjižari sa spoljašnje strane listova malo zapljana

Broj stranica : 227
Uvez : meki, 13 x 20 cm
Izdavač : Durieux, Zagreb 1996.

“Hanna je Židovka koja je na početku II. svjetskog rata uz pomoć supruga promijenila svoj identitet i pobjegla u Francusku. Živi u braku u kojem vladaju tradicionalni obiteljski odnosi. Međutim, ta se idila prekida Hanninom drugom trudnoćom. Sva sretna novim majčinstvom, doživljava svojevrstan šok kad je suprug nagovori na pobačaj navodeći kao razlog ratne okolnosti u kojima žive. Hanna pristaje na pobačaj, ali nakon njega pada u veliku depresiju koju proživljava samo ona u svojoj nutrini ne otkrivajući to svojem suprugu i prijateljima jer smatra da je oni ne bi razumjeli. Njen unutarnji život počinju proganjati snovi o nerođenom djetetu koje u snovima ima i ime, Louise. Ona pomoću snova proživljava svaki trenutak rasta toga djeteta, od prvog osmijeha, koraka, riječi. Njeni snovi se miješaju sa stvarnošću te je dovode u sukobe s obitelji. Ona zna da je ljubav njenoga supruga prema njoj istinska i duboka, ali na trenutke krhka i nespretna, jer su kao par prolazili kroz krize koje su prihvaćali kao sastavni dio života ne dovodeći u pitanje opstanak bračne zajednice. Njen odnos s kćeri Colette, također pun ljubavi i majčinske nježnosti, na trenutke je poljuljan Hanninom depresijom punom snova. Samo njenom velikom voljom i ljubavlju prema obitelji ona uspijeva prebroditi taj unutarnji nemir.” (Glas koncila, 5. 5. 1996.)

“Srijeda 7. svibnja. Vjerovala sam sve do jučer uvečer da sam opet trudna. Imala sam zakašnjenje od desetak dana, kanila sam se požuriti u laboratorij da mi to potvrde prije nego o tome govorim s Robertom, kad se moja mjesečnica opet pojavila – plakala sam zbog toga cijelu noć. Robert je bio tako smeten pred mojim suzama da sam nu napokon priznala razlog svoje žalosti, barem sam mu nju mogla izreći, voljela bih dijete od tebe, naše dijete, odmah. .On me tješio kao što se tješi mala djevojčica, ne uznemiruj se, to će doći, volim te. U taj čas njegove su mi riječi i milovanja pomogli ali danas u to više ne vjerujem, mora da u meni ima nešto što ne valja, što više nije u redu, ne razumijem, možda bih morala otići liječniku.”