Cena: |
Želi ovaj predmet: | 6 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Beograd, Beograd-Novi Beograd |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1975.
Oblast: Ekonomija
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Povijest ekonomske analize 1-2 / Joseph A. Schumpeter
Zagreb 1975. Tvrd povez, VIII + 1068 strana.
Napomena: pečat prethodnog vlasnika; knjige su veoma dobro očuvane.
Schumpeter se u svojoj knjizi ograničava na povijest ekonomske analize, pod kojom razumijeva razvitak one tehnike misli koja nam omogućava da objasnimo i opišemo realni ekonomski život. Ona se razlikuje od ekonomske misli u užem smislu, koja nije ništa drugo nego povijest svakodnevne, opće misli o ekonomskim pojavama, i od povijesti političke ekonomije, koja je povijest ekonomsko-političkih mjera što su povezane nekim normativnim principima, kao ekonomskim liberalizmom, socijalizmom i tako dalje. U tehniku ekonomske analize ulaze teorija, povijest i statistika. Prva da pruži oruda same analize, a druge dvije da pruže stvarni ili hipotetični sadržaj. Ako nisu povezana ta tri elementa, ne može doći do prave znanstvene analize, ali najvažniji i odlučan element jesu analitička oruđa što ih daje teorija. Između ekonomske misli i političke ekonomije, s jedne strane, i ekonomske analize, s druge strane, postoje goleme razlike. Prva dva oblika misli pokazuju samo relativnu povijesno određenu važnost, dok ekonomska analiza pokazuje napredak prema sve većoj, apsolutnoj istini, koji započinje već negdje kod starih Grka pa ide sve do najnovijih teoretičara. Čitava povijest ekonomske analize prikazana je tako kao neprekidan napor k sve potpunijoj i istinitijoj ekonomskoj znanosti, kao tehnički napredak u ekonomskoj logici i u sve općenitijim pretpostavkama iz realne stvarnosti. Na taj način Schumpeter želi izdvojiti ekonomsku analizu iz ostalih oblika ekonomskog mišljenja i dati joj nezavisno mjesto u povijesti ekonomske misli. Sve se pojedine teorije smatraju kao objašnjavanja i profinjavanja jedne jedinstvene tehnike analize, kao mukotrpni, više-manje uspješni, put prema nekom idealu koji je zaokružen i potpun. Pri tome se brišu razlike između feudalizma i kapitalizma, a da i ne govorimo o pojedinim fazama u razvitku kapitalizma. Čini se da su svi teoretičari stajali pred istim objektom, istom realnom stvarnošću: teorija se mijenja, a stvarni život ostaje jednak.