pregleda

PRELAZ U TRANZICIJI Blagoje Babić


Cena:
300 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Šabac,
Šabac
Prodavac

marija015 (20270)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 44038

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1996
Autor: Domaći
Oblast: Ekonomija
Jezik: Srpski

41617) PRELAZ U TRANZICIJI , Blagoje S. Babić , Prometej Beograd 1996 , Elite Istoka i Zapada složile su se u jednom: rešenje za bivša socijalistička društva je `povratak u kapitalizam`. Zajedničko im je i `negativno iznenađenje`: dok se socijalističko društvo srušilo prekonoć, za `povratak u kapitalizam` trebaće decenije. Da nevolja bude veća, ispostavilo se - kako ističe italijanska studija `Koji kapitalizam?` - da ni na Zapadu ne postoji jedinstven `model kapitalizma`. Društva u `tranziciji` tako su se našla pred pitanjem: u koji kapitalizam? Izbor se svodi na dva osnovna tipa: anglo-saksonski i nemačko-japanski. Prvi postoji u SAD, Velikoj Britaniji, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu, a drugi u Nemačkoj, nordijskim zemljama, Japanu i `azijskim zmajevima`. Osnovne razlike među njima su:

Lestvica vrednosti. - Anglo-saksonski model je `individualistički kapitalizam`, a nemačko-japanski - `komunitarni kapitalizam`.
a) Anglo-saksonski model favorizuje velike razlike u zaradama, lako otpuštanje s posla, lako prihvatanje ostavke, otpor integracijama i trustovima. Obrazovanje zaposlenih je njihova stvar. Zauzvrat oni ne duguju lojalnost preduzeću. Menjanje radnih mesta je znak efikasnosti.
b)U nemačko-japanskom modelu obrazovanje zaposlenih je briga preduzeća, koje žrtvuje deo profita za održavanje najamnina i radnih mesta. Zauzvrat, postoji visoka lojalnost firmi i radnika i poslovođa. Razlike u zaradama su manje, što dalje jača timski duh u preduzeću. Postoji zajednička strategija čitavih grana.

Svojinska struktura. - U anglo-saksonskom modelu svojina nad akcijskim kapitalom je uglavnom anonimna. Lako se menja. Akcionari ne mare za poslovodstvo. U nemačko-japanskom modelu, pak, svojina je postojanija. Glavninu akcijskog kapitala drže `institucionalni investitori` - banke, osiguravajuća društva i razni fondovi, uključujući radničke odnosno sindikalne. Oni dnevno nadziru poslovodstvo, a u stalnom su dijalogu s državom. Razlike u svojinskoj strukturi imaju važnih posledica:
a) U anglo-saksonskom modelu poslovanje preduzeća je stvar poslovođa, a akcionari se interesuju samo za dividende. U nemačko-japanskom modelu stabilnost svojine štiti poslovođu od `tiranije finansijskog tržišta` i omogućava mu dugoročno planiranje.
b) U anglo-saksonskom modelu preduzeće je roba kao i svaka druga. Kupuje se i prodaje po volji akcionara. Stranci lako kupuju domaća preduzeća. U nemačko-japanskom modelu otuđivanje preduzeća je mnogo teže. Otuda dvojake posledice. Prva je da i čisto privatno preduzeće ima javni značaj. Druga je da stranci teško mogu kupiti domaće preduzeće.

Uloga države. - U nemačko-japanskom modelu uloga države je mnogo veća nego u anglo-saksonskom. Nemačka je prva na Zapadu po udelu javnih entiteta u svojini nad akcijskim kapitalom. U Japanu i `azijskim zmajevima` uloga države je tako velika da ove zemlje naučnici nazivaju društvima s `vođenim tržištem`. U nemačko-japanskom modelu obrazovanje je najviši prioritet, pa je ono i najefikasnije na svetu. U SAD obrazovanje je `neprijatna nužnost`, pa je i manje efikasno. Nejednakost u raspodeli u anglo-saksonskom modelu raste i na nivou društva i na nivou preduzeća, pa je `srednja klasa` slabija nego u nemačko-japanskom.

Italijanska studija, koja nam je do sada bila oslonac, ne može nam pomoći u traženju odgovora na pitanje: zašto su društva u `tranziciji` odabrala anglo-saksonski model, iako im je bilo poznato da je nemačko-japanski model efikasniji, otporniji na ekonomske krize i socijalno podnošljivi?

Čedniji deo mase poklonika anglo-saksonskog modela u društvima u `tranziciji` bio je ponesen krilaticama `narodni kapitalizam` (M. Tačer) i `visoka tehnologija, malo preduzeće` (R. Regan). Mnogi su sebe videli u ulozi `malog kapitaliste`, a niko u ulozi najamnog radnika. Bolje upućeni - direktori javnih preduzeća, državni funkcioneri i političari (nomenklatura) - u tačersko-reganovskoj `deregulaciji` videli su priliku da postanu `veliki kapitalisti`. U razvaljenoj državi, bez zakonskog reda, moguć je `divlji kapitalizam` u kome se besplatno prisvajaju javna preduzeća...`
Blagoje Babić mek povez, format 16,5 x 23,5 cm , ćirilica, 230 strana

CENOVNIK POŠTE SRBIJE od 1.aprila 2023. ZA PREPORUČENE TISKOVINE: :

od 101 g do 250 g 138 din
od 251 g do 500 g 169 din
od 501 g do 1.000 g 180 din
od 1.001 g do 2.000 g 211 din


Predmet: 45064673
41617) PRELAZ U TRANZICIJI , Blagoje S. Babić , Prometej Beograd 1996 , Elite Istoka i Zapada složile su se u jednom: rešenje za bivša socijalistička društva je `povratak u kapitalizam`. Zajedničko im je i `negativno iznenađenje`: dok se socijalističko društvo srušilo prekonoć, za `povratak u kapitalizam` trebaće decenije. Da nevolja bude veća, ispostavilo se - kako ističe italijanska studija `Koji kapitalizam?` - da ni na Zapadu ne postoji jedinstven `model kapitalizma`. Društva u `tranziciji` tako su se našla pred pitanjem: u koji kapitalizam? Izbor se svodi na dva osnovna tipa: anglo-saksonski i nemačko-japanski. Prvi postoji u SAD, Velikoj Britaniji, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu, a drugi u Nemačkoj, nordijskim zemljama, Japanu i `azijskim zmajevima`. Osnovne razlike među njima su:

Lestvica vrednosti. - Anglo-saksonski model je `individualistički kapitalizam`, a nemačko-japanski - `komunitarni kapitalizam`.
a) Anglo-saksonski model favorizuje velike razlike u zaradama, lako otpuštanje s posla, lako prihvatanje ostavke, otpor integracijama i trustovima. Obrazovanje zaposlenih je njihova stvar. Zauzvrat oni ne duguju lojalnost preduzeću. Menjanje radnih mesta je znak efikasnosti.
b)U nemačko-japanskom modelu obrazovanje zaposlenih je briga preduzeća, koje žrtvuje deo profita za održavanje najamnina i radnih mesta. Zauzvrat, postoji visoka lojalnost firmi i radnika i poslovođa. Razlike u zaradama su manje, što dalje jača timski duh u preduzeću. Postoji zajednička strategija čitavih grana.

Svojinska struktura. - U anglo-saksonskom modelu svojina nad akcijskim kapitalom je uglavnom anonimna. Lako se menja. Akcionari ne mare za poslovodstvo. U nemačko-japanskom modelu, pak, svojina je postojanija. Glavninu akcijskog kapitala drže `institucionalni investitori` - banke, osiguravajuća društva i razni fondovi, uključujući radničke odnosno sindikalne. Oni dnevno nadziru poslovodstvo, a u stalnom su dijalogu s državom. Razlike u svojinskoj strukturi imaju važnih posledica:
a) U anglo-saksonskom modelu poslovanje preduzeća je stvar poslovođa, a akcionari se interesuju samo za dividende. U nemačko-japanskom modelu stabilnost svojine štiti poslovođu od `tiranije finansijskog tržišta` i omogućava mu dugoročno planiranje.
b) U anglo-saksonskom modelu preduzeće je roba kao i svaka druga. Kupuje se i prodaje po volji akcionara. Stranci lako kupuju domaća preduzeća. U nemačko-japanskom modelu otuđivanje preduzeća je mnogo teže. Otuda dvojake posledice. Prva je da i čisto privatno preduzeće ima javni značaj. Druga je da stranci teško mogu kupiti domaće preduzeće.

Uloga države. - U nemačko-japanskom modelu uloga države je mnogo veća nego u anglo-saksonskom. Nemačka je prva na Zapadu po udelu javnih entiteta u svojini nad akcijskim kapitalom. U Japanu i `azijskim zmajevima` uloga države je tako velika da ove zemlje naučnici nazivaju društvima s `vođenim tržištem`. U nemačko-japanskom modelu obrazovanje je najviši prioritet, pa je ono i najefikasnije na svetu. U SAD obrazovanje je `neprijatna nužnost`, pa je i manje efikasno. Nejednakost u raspodeli u anglo-saksonskom modelu raste i na nivou društva i na nivou preduzeća, pa je `srednja klasa` slabija nego u nemačko-japanskom.

Italijanska studija, koja nam je do sada bila oslonac, ne može nam pomoći u traženju odgovora na pitanje: zašto su društva u `tranziciji` odabrala anglo-saksonski model, iako im je bilo poznato da je nemačko-japanski model efikasniji, otporniji na ekonomske krize i socijalno podnošljivi?

Čedniji deo mase poklonika anglo-saksonskog modela u društvima u `tranziciji` bio je ponesen krilaticama `narodni kapitalizam` (M. Tačer) i `visoka tehnologija, malo preduzeće` (R. Regan). Mnogi su sebe videli u ulozi `malog kapitaliste`, a niko u ulozi najamnog radnika. Bolje upućeni - direktori javnih preduzeća, državni funkcioneri i političari (nomenklatura) - u tačersko-reganovskoj `deregulaciji` videli su priliku da postanu `veliki kapitalisti`. U razvaljenoj državi, bez zakonskog reda, moguć je `divlji kapitalizam` u kome se besplatno prisvajaju javna preduzeća...`
Blagoje Babić mek povez, format 16,5 x 23,5 cm , ćirilica, 230 strana
45064673 PRELAZ U TRANZICIJI Blagoje Babić

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.