ISBN: ISBN 86-363-0182-3
Godina izdanja: 1991
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Milan Kašanin-Svetislav Marić Prepiska 61 pismo od 1915 do 1923.g *1093*2020
Milan Kašanin -Svetislav Marić Prepiska dvojice mladića
`Pisma Milana Kašanina i Svetislava Marića sasvim su ličan i sastavni su deo, zapravo komentar njihovog privatnog, a ne javnog života...
Urednik: Predrag Vukadinović
Izdavač: MATICA SRPSKA Novi Sad 1991.g ISBN 86-363-0182-3,
Broširani povez; 265 str, Ćirilica,ilustrovana cb.foto, format: 20x13 cm, težina 330.grama
Stanje: kao nova-knjiga vrlo očuvana,nema ispisivanja
DOKUMENT/ a) Marić, Svetislav b) Kašanin, Milan (1895-1981) - Prepiska v) Marič, Svetislav (1895-1973) - Prepiska,
Svetislav Marič (1895-1973) , profesor, pisac, filozof, dugogodišnji potpredsednik Matice srpske
`Pisma Milana Kašanina i Svetislava Marića sasvim su ličan i sastavni su deo, zapravo komentar njihovog privatnog, a ne javnog života...
...Rođeni na selu - Kašanin u Baranji, Belom Manstiru, a Marić u Sremskoj Kamenici - i odrasli bez jednog roditelja, postali su prisni prijatelji u Novosadskoj gimnaziji - došli su u nju 1906 - i do izbijanja svetskog rata zajedno proživeli nesrećom ili srećom dosuđenu biografiju siromašnih, darovitih mladića koji namaju kud nego da zagaze u duhovu stvarnost književnost i filozofiju, ali uz dodatak da su rasli u tuđoj, a ne svojoj državi, i osećali se nacionalno uskraćeni.` - iz predgovora
Prepisku sačinjava 61 pismo u periodu od 22. januara 1915. (Budimpešta) pa do 26. januara 1923. (Kamenica)
Dr. Milan Kašanin (Pelmonoštor, Austro-Ugarska, danas Beli Manastir, Hrvatska, 21. II. 1895. po starom kalendaru - Beograd, 21. XI. 1981), pripovjedač, romansijer, esejist, književni kritičar, historičar književnosti, likovni kritičar, historičar likovnih umjetnosti, kustos i direktor galerija i muzeja u Beogradu.
Odlikovan je Ordenom sv. Save I. stepena s lentom, francuskom Legijom časti, holandskim ordenom Oranj-Nasau III. stupnja, danskim III. stupnja, poljskim Polonija Restituta III. stupnja i italijanskim II. stupnja.
Prvi svjetski rat
Zbog učešća u demonstracijama u Kosovskoj Mitrovici povodom umorstva Franje Ferdinanda bio je na vojnom sudu u Segedinu, ali nije osuđen. Namjeravao je da sa svojim prijateljem Svetislavom Marićem studira filozofiju u Zagrebu, ali se nije mogao upisati zbog `nepodobnosti` (bio je pod policijskom istragom), pa je 1915. godine u Budimpešti počeo studirati romansku i slavensku filologiju. Poslije prvog semestra mobiliziran je u 28. osječku domobransku regimentu, da bi se poslije suđenja vratio u vojarnu, u Pričuvnoj časničkoj školi u Zagrebu kao kadet-aspirant. Kako bi izbjegao odlazak na front, pribavio je izmišljene liječničke dijagnoze te se tri godine povlačio po bolnicama Novog Sada, Slavonske Požege, Sarajeva i Zagreba. U Zagrebu je našao utočište u Bolnici milosrdnih sestara zajedno s drugim intelektualcima (Ivo Andrić, Ivo Vojnović, Vladimir Ćorović, Niko Bartulović).