Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Slavenka Drakulic - Mileva Einstein, teorija tuge
Mileva Ajnstajn, teorija tuge

Fraktura, Zagreb, 2016.
Tvrdi povez, zastitni omot, 208 strana.
IZUZETNO RETKO IZDANJE!

Tuge se zbrajaju, kao u matematici.

Berlin, 1914. „Ti ćeš se pobrinuti za čistoću moje odjeće, rublja i posteljine, da redovno dobivam tri obroka u svoju sobu… od mene nećeš očekivati intimnosti niti ćeš mi prigovarati na bilo koji način.“ Ovako počinje katalog zahteva Alberta Ajnštajna upućenih supruzi Milevi posle jedanaest godina braka – ženi koja je, kao i on, studirala teorijsku fiziku i bila mu najbliža saradnica. Duboko povređena, Mileva napušta muža i sa decom se vraća u Cirih. Ali čak i tamo je ostavljena na milost i nemilost svojoj usamljenosti bez ikakve zaštite. Mileva se bori sa depresijom, komplikovanom materijalnom situacijom majke dvoje dece, zdravstvenim problemima mlađeg sina i trudi se da pronađe ostatke energije u sebi i krene dalje.

Slavenka Drakulić nas je uvela u unutrašnji svet ove talentovane i osetljive žene koja se u trenutku bolnog i ponižavajućeg raspada braka vraća suštinskim događajima svog života, svom odnosu sa komplikovanim, nepredvidivim i emocionalno nezrelim muškarcem i analizira zašto nije ostvarila svoje životne snove. To je univerzalna priča o ženi koja je u određenom trenutku morala da bira između ličnih ambicija i brige o porodici, a potom više nije bilo povratka.

„Snaga autorke je u njenoj izuzetnoj empatiji.“
– Frankfurter Allgemeine Zeitung

Slavenka Drakulić je priznata hrvatska književnica i publicistkinja, koja trenutno živi u Švedskoj.

Slavenka Drakulić je rođena u Rijeci 1949. u Jugoslaviji. Završila je studije komparativne književnosti i sociologije na zagrebačkom univerzitetu 1976. Od 1982. to 1992. je stalna novinarka za dvosedmične novine Start i sedmičnjak Danas (oba u Zagrebu), pišući uglavnom o feminističkim temama.

Drakulićkini prvi poznatiji radovi su bili novinski članci, roman (Hologrami straha 1987.) i dokumentarni film o dijabetesu i transplantaciji bubrega, stanju koje i sama živi od 80-ih.

Drakulić je emigrirala iz Hrvatske početkom 90-ih iz političkih razloga, nakon što su je nekoliko većih, ali nacionalističkih, novina proglasili nedovoljno pariotski nastrojenom. Hrvatski sociolog i pisac Slaven Letica je je u jednom članku iz 1992. u Globusu optužio pet hrvatskih književnica, uključujući i Drakulić, da su `vještice` i da `siluju` Hrvatsku. Prema Letici, ove spisateljice se nisu distancirale od akta silovanja, planirane vojne taktike bosanskih Srba protiv nesrba, već da su ga uglavnom tretirale na feministički način, tj. kao zločin `neidentificiranih muškaraca` protiv žena. Ubrzo nakon objave članka, Drakulić je počela primati telefonske prijetnje, a i njena imovina je vandalizirana. S obzirom da nije dobila gotovo nikakvu podršku i pomoć od prijatelja i kolega, Slavenka Drakulić napušta Hrvatsku.

Drakulić je pisala za više novina i magazina na raznim jezicima, uključujući The Nation, La Stampa, švedski Dagens Nyheter, Frankfurter Allgemeine Zeitung i danski Politiken.

Njeni poznatiji radovi u posljednje vrijeme su svakako oni koji se bave ratovima na Balkanu. U romanu Kao da me nema se radi o zločinima protiv žena tokom agresije na BiH, dok Oni ne bi ni mrava zgazili je knjiga u kojoj analizira svoja iskustva tokom posmatranja procese i zatvorenike Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu.

Drakulić danas živi u Stockholmu s mužem i često posjećuje svoj dom u Hrvatskoj.
Bibliografija

Hologrami straha (1987.)
Mramorna koža (1995.)
Božanska glad (1997.)
Smrtni grijesi feminizma (1984)
Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali (1991.)
Balkan Express: Fragmenti s druge stane rata (1992.)
Cafe Europa: Život nakon komunizma (1996.)
Kao da me nema (2000.)
S.: A Novel about the Balkans (2001)
Pizza u Varšavi, torta u Pragu
`Oni ne bi ni mrava zgazili: ratni zločinci na sudu u Hagu (2005.)

Članci

Svi smo mi Albanci (1999)[1] Arhivirano 2007-10-10 na Wayback Machine-u
Bosanske žene svjedoče (2001)[2] Arhivirano 2007-10-10 na Wayback Machine-u