Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski

VLADIMIR DEVIDÉ
Na krilima noćnog paunčeta : Antidnevnik prisjećanja
Nakladnik: Felsina
10/2010.
390 str., tvrdi uvez

2 prošireno izdanje
384 strane

Tvrd povez
veoma lepo očuvana

U odnosu na prvo izdanje od prije petnaest godina, ovo drugo, prošireno izdanje `Antidnevnika prisjećanja` Vladimira Devidéa, donosi stotinjak stranica do sada nepoznatih pojedinosti iz autorova života, i pojavljuje se i s novim naslovom - `Na krilima noćnog paunčeta`.

U novo izdanje antidnevnika opsežnim i čitkim predgovorom uvodi nas primarijus dr. Tomislav Maretić, dugogodišnji autorov prijatelj i vjerojatno ponajbolji učenik Devidéove neformalne japanološke specijalke, ujedno i najnagrađivaniji autor japanskih kratkih formi na ovim prostorima.

Zatekavši se u ulozi urednika drugoga, proširenog izdanja `Antidnevnika prisjećanja`, u više navrata sam s autorom razgovarao kod njega doma, ispijajući najraznovrsnije tople napitke, koje je s velikom pomnjom pripravljala sveprisutna a samozatajna gospođa Yasuyo Hondo, profesorova supruga s već tridesetogodišnjim boravkom u Zagrebu. Okrepljujuća je, uvijek iznova i usprkos teškim tjelesnim bolima, i autorova nehinjena vedrina. Prilikom jednog od takvih susreta, dok je profesor Devidé još mogao kako-tako sjediti, prisjetio se i prepričavao mi kako je Hrvoje Pejaković oduševljeno pisao o njegovim knjigama (pogledati `Kružnica nade`, str. 361-363 i 420-421, treći svezak `Djelâ Hrvoja Pejakovića`, izd. Matica hrvatska, Zagreb 2003.).

Zadovoljstvo i radost tijekom pripreme drugog, proširenog izdanja ove višestruko zanimljive i korisne knjige cijelo vrijeme pratila je zebnja izazvana pogoršanjem Autorova zdravstvenoga stanja za ovogodišnjih zimskih mjeseci (veljača-ožujak).

Zato smo i morali, u samoj završnici, prihvatiti činjenicu da je smrt brža te nam nepovratno uskraćuje (22. kolovoza 2010.) prigodu da na Autorovu licu gledamo - u času dok mu predajemo primjerke netom pristigle iz tiskare - onaj njegov djetinje iskren i vedar osmijeh.

Napokon ne i najmanje važno: nabrajanje osobâ kojima dugujem zahvalnost što sam ovaj urednički posao ipak priveo kraju zauzelo bi poprilično prostora, pa ću izdvojiti samo dva imena: jedno je Ante Mate Ivandić, samozatajni prevoditelj i neumorni lovac na tiskarske, uredničke i ine propuste, a usput i Autorov dugogodišnji prijatelj, baš kao i Boris Nazansky, urednik enigmatskoga tjednika `Kvizorama`.