Cena: |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Pouzećem Lično |
Grad: |
Beograd-Palilula, Beograd-Palilula |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Hrvatski
Žanr: Ostalo
Autor: Strani
Radnja Pjesnikove svadbe (prvog romana u predviđenoj trilogiji u kojoj, kako reče autor, ima dosta Hrvatske) događa se u Gemi, jadranskom imaginarnom otoku koji je smješten na (imaginarnoj) Malicijskoj obali.
Fabula romana počima uoči Prvog svjetskog rata 1913. godine, kad austrougarski bankar Jerónimo Franck odluči napustiti sva svoja dobra i postati boemom, a za svoje novo odredište izabire otok Gemu. Jerónimo ubrzo otvara veliku trgovinu Europljanin u istoj kući gdje se nekoć nalazila, samo u znatno skromnijem obliku. Središte događanja jest svadba Jerónima i prelijepe otočanke Alie Emar, koja svojom raskoši privuče sve otočane.
No, Jerónima muči legenda o bivšem vlasniku trgovine, a njegovu zaručnicu Aliu Emar ljubav prema drugom muškarcu – Estebanu Coppeti. Između plesova turumbe (s rodoljubnim nabojem) i turumpute (za opuštenije i raskalašenije trenutke) te raznih drugih strasti, nađe se i tragičnih događaja (upad austrougarskih trupa na otok, urota otočkih mladića). Skármeta ih koristi kako bi satirički opisao Europu uoči Prvog svjetskog rata i kolonu emigranata koja odlazi u Čile.
Antonio Skármeta poznati je čileanski književnik podrijetlom s otoka Brača koji je svjetsku slavu stekao romanom Nerudin pismonoša/Žarka strpljivost prema kojem je snimljen film Poštar (Il postino). Kako autor i sam potječe iz emigrantske obitelji oduvijek su ga intrigirale upravo takve obitelji i odnosi u njima, kao i sam otok Brač – toliko različit od pejzaža i kulturološkog ozračja zatečenih u Čileu.
O svojim precima u Čileu i njihovu utjecaju Skármeta kaže:
Priče mog djeda i bake i njihovih bračkih prijatelja bile su oskudne ili lirske i duge uz čašicu slatkog vina, ali iz tjedna u tjedan sve proturječnije i izobličenije. Ponekad su u tim pričama bili junaci, ponekad hvalisavci, ponekad nježni romantičari. Od njih sam naučio da je u doseljenika sasvim prirodan talent takvo deformirano sjećanje koje vodi stvaranju književne tehnike u kojoj se stvari istodobno taje i prikazuju