Cena: |
290 din
(Predmet je prodat)
|
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje Organizovani transport: 106 din |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Lično |
Grad: |
Smederevska Palanka, Smederevska Palanka |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2015.
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani
LOM, 2015.
289 strana.
Sem što ima pečate biblioteke i inv. broj, knjiga je odlično očuvana.
“U središtu priče je lik starog rokera koji neodoljivo podsjeća na svakog od nas koji smo imali burne tinejdžerske 80-te, i koji danas u poodmaklim, ali još uvijek ne i srednjim godinama zarađuje za život kao novinar. Ima djevojku, glumicu, s kojom razmišlja o kupovini stana, ima i prijatelja, bivšeg darkera, koji također više-manje uspješno plovi prema tim srednjim godinama. Međutim, lom koji nastupa u romanu ne događa se s opisane strane. Lom se događa kad naoko bezopasna epizoda s rođakom `starog rokera` kojeg je ovaj poslao u Irak da "s lica mjesta" šalje ratne reportaže za njegov list – krene po zlu. Mali se iz nekog razloga ne javlja i od toga se stvori afera u kojoj naš glavni lik nikako ne može izbjeći krivnju.
Tako se dogodilo da koliko god Perišićev stil bio duhovit, prepun kratkih tečnih rečenica - s tim u vezi dovoljno je samo pročitati par odlomaka bez uvida u radnju i da se dobro nasmijete – tema mu je toliko odbojna da sam svaki put s pritajenom nevoljkošću nastavljao čitati. Tko bi danas čitao roman o Iraku, novinarskom ratu, dionicima propalih banaka, kad svega toga već imamo i previše u ovoj zbilji, kad otvorimo bilo koje novine. Perišić se drznuo oskrvnuti roman kao književnu formu utočišta, bijega od ove i svake stvarnosti, tako sam mislio. Ali, što sam mogao, nastaviti čitati, jer mi se njegov stil zaista dopadao. `Popio sam tabletu protiv glavobolje poznatog proizvođača`. `Pozdravio me skrušeno kao da iza toga ide leći u grob`. `Pogledali su za mnom kao za pobjeglim autobusom.` Sve te rečenice, genijalne u svojoj naočitoj - prozvao sam je - `bisernoj` duhovitosti držale su me da roman nastavim čitati dalje.” (Augustin Trepšić)