pregleda

Nasi ratovi za oslobodjenje i ujedinjenje, I - IV


Cena:
3.790 din
Želi ovaj predmet: 6
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7788)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14509

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
ISBN: Ss

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Milutin D. Lazarevic

Nasi ratovi za oslobodjenje i ujedinjenje

- Srpsko - Turski rat 1912. god
- Srpsko - Turski rat 1912. god II
- Srpsko - Turski rat 1912. god III
- Srpsko - Bugarski rat 1913. god

Milutin D. Lazarević (1878–1954) bio je srpski pukovnik, učesnik balkanskih ratova i uopšte borbe za oslobođenje od Turaka, te Prvog svetskog rata. Tokom svoje duge i uspešne vojne karijere bio je pomoćnik i načelnik divizijskog generalštaba, inženjerski potporučnik, pešadijski kapetan II klase, pomoćnik načelnika štaba Ibarske vojske (1912), i načelnik štaba Šumadijske divizije II poziva (1913); načelnik štaba trupa novih oblasti (1914), načelnik štaba odbrane Beograda (1916) i pomoćnik načelnika štaba II armije (1917).

Milutin D. Lazarević je srpsku istoriografiju obogatio brojnim vojno-istorijskim radovima, dokumentarnim spisima i vojno-političkim raspravama koje je objavljivao u časopisu Srpski književni glasnik (Borbe oko Beograda, Pitanje o ministru vojnom, Fizionomija poslednjeg svetskog rata, Putnik i Mišić, Povodom novog projekta zakona o ustrojstvu vojske, Zaboravljene zasluge, Srpsko-bugarski rat), u časopisu Misao (Putnik i Savov), kao i u kalendaru Vardar (Kumanovska bitka). Ovaj srpski pisac napisao je i više recenzija i kritika na razna dela iz vojne oblasti. U delu Naši ratovi za oslobođenje i ujedinjenje Milutin D. Lazarević vojnički precizno i istorijski detaljno opisuje događaje i bitke Prvog i Drugog balkanskog rata: sastav, dispozicije i nastupanje vojski, topografske karakteristike bojišta i vojne strategije zaraćenih strana.

U četvorotomnom delu Naši ratovi za oslobođenje i ujedinjenje Milutin D. Lazarević kroz opis Kumanovske, Prilepske, Bitoljske i Bregalničke bitke verno prikazuje presudna istorijska dešavanja u balkanskim ratovima. Prva tri toma ove obimne studije nose zajednički naziv Srpsko-turski rat 1912, i prate događaje Prvog balkanskog rata, dok četvrti tom, Srpsko-bugarski rat 1913, opisuje događaje Drugog balkanskog rata. Milutin D. Lazarević u ovom obimnom delu pristupa objektivnom i faktografskom prikazu istorijsko-političkog zbivanja na početku 20. veka.

Prva knjiga Naših ratova za oslobođenje i ujedinjenje pojašnjava uzroke sukoba i izlaže događaje koji su se zbili pre same objave rata: mobilizaciju, koncentraciju i kretanje srpske vojske ka Kumanovu. Druga knjiga bavi se Kumanovskom bitkom i tumači rezultate ove velike srpske pobede – ponovno ovladavanje Kosovom i severom Makedonije, te povlačenje Turaka ka Prilepu i Bitolju, dok treća opisuje Bitoljsku operaciju, bojeve kod Prilepa, Kičeva, te Bitolja, i, kao epilog uspešnog dejstvovanja srpske vojske, osvajanje Jedrena i kapitulaciju Skadra.

Četvrta knjiga Naših ratova za oslobođenje i ujedinjenje posvećena je srpsko-bugarskom ratu 1913, pojašnjava uzroke i početak novog sukoba, gde detaljno izlaže borbe u Bregalničkoj bici, i tumači posledice ove velike srpske pobede. Kako je bila nezadovoljna podelom teritorija i odnosom Grčke i Srbije prema njoj, Bugarska je pokušala da silom nametne novo rešenje, deleći Makedoniju i želeći teritorijalno proširenje na Solun i Skoplje.

Balkanski savez je na inicijativu Srpske kraljevske vlade osnovan 1912. godine i predstavlja težnju balkanskih država (Grčke, Bugarske, Srbije i Crne gore) da okončaju vladavinu Osmanskog carstva na Balkanu. Tako počinje Prvi balkanski rat, koji se završava pobedom saveznika, teritorijalnim širenjem sve četiri balkanske države, proterivanjem Osmanlija, a na inicijativu velikih sila, i formiranjem Kneževine Albanije. Jačanjem nezavisnih balkanskih država – Grčke, Bugarske, Crne Gore i Srbije, i slabljenjem Osmanske imperije na kraju XIX veka, težnja za oslobođenjem i preostalih teritorija je sve veća. Za nekoliko meseci, saveznici oslobađaju znatne teritorije i proširuju svoje države. Zajednička komanda savezničkih snaga nije postojala, iako je potpisan ugovor o međusobnoj vojnoj ispomoći i saradnji. Tumačenja ovog ugovora su različita, te tako i svaka vojska nastupa prema Osmanskoj vojsci nezavisno. Osmansko carstvo, kao velika sila, jeste značajno oslabilo, ali je odnos snaga na terenu i dalje bio prilično ravnopravan.

Za srpsku istoriju, najznačajnija je Kumanovska bitka (23. i 24. oktobar 1912), koja je prekretnica Prvog balkanskog rata, jer predstavlja uvod u oslobođenje Prizrena, Bitolja, Prilepa i Skoplja, odnosno Raške oblasti, Kosova i Metohije i Makedonije.

Naši ratovi za oslobođenje i ujedinjenje Milutina D. Lazarevića detaljno prikazuju dane krvavih bitaka, strateške pripreme i odluke glavnokomandujućih oficira zaraćenih strana, te precizne geografske i topografske odrednice teritorija koje je srpska vojska prelazila u svom oslobodilačkom pohodu. Autor opisuje odluke koje u kritičnim trenucima donose: načelnik štaba Vrhovne komande, vojvoda Radomir Putnik; njegov pomoćnik, vojvoda Živojin Mišić; vojvoda Pavle Jurišić Šturm, komandant Drinske divizije; zatim, prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević, knez Arsen Karađorđević (rođeni brat kralja Petra I Karađorđevića), te vojvode Petar Bojović i Stepa Stepanović.

Pukovnik Milutin D. Lazarević se ne zadržava samo na pukom opisu bitaka, dispozicija i ratnih dejstvovanja, već kritički tumači postupke glavnokomandujućih oficira svih zaraćenih vojski i objašnjava koje su okolnosti dovele do određenih pogrešaka – bilo da je u pitanju bila kratkovidost vojskovođa, bilo da su vremenske nepogode i uslovi uticali na stanje na terenu. Budući da je autor i sam bio učesnik ovih ratova, da je imao detaljan uvid u komandni lanac, depeše, telefonske razgovore, telegrame naređenja i dokumenta koja čine osnovnu istorijsku građu, te da delo nastaje neposredno po okončanju Prvog i Drugog balkanskog rata, ova studija predstavlja redak i verodostojan, obiman i detaljan vojnoistorijski izvor. Ono što Naše ratove za oslobođenje i ujedinjenje Milutina D. Lazarevića čini zanimljivim i bliskim čitaocu su svedočenja drugih učesnika rata, ali i civila, kao i izvodi iz drugih memoarskih dela, u prvom redu Rata na Kosovu i Staroj Srbiji (1912) Jaše Tomića.

Balkanski ratovi su značajni za svetsku istoriju zbog toga što predstavljaju prvi moderan vojni sukob na teritoriji Evrope – prvi rat vođen novim tehnološkim sredstvima i novim strategijama uslovljenim razvojem vojne industrije. Iskustvo koje je srpska vojska stekla u ovim sukobima bilo je presudno i za vojni uspeh Srbije u Prvom svetskom ratu. Zbog velikih pobeda srpske vojske u Prvom i Drugom balkanskom ratu, Srbija je stekla veliki međunarodni ugled i postala najmoćnija balkanska sila, što se pogotovu ogleda u simpatijama koje su druge velike evropske sile, a posebno Nemačka, pokazale. Tokom ovih ratova, Srbi su mobilisali najveći broj vojnika – 355 hiljada, što je činilo oko 61% ukupne vojske balkanskog saveza. Uspeh balkanskih ratova bio je i teritorijalno proširenje Srbije za novih 39,5 hiljada kvadratnih kilometara, te 1,2 miliona novih stanovnika.



◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 80910697
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Milutin D. Lazarevic

Nasi ratovi za oslobodjenje i ujedinjenje

- Srpsko - Turski rat 1912. god
- Srpsko - Turski rat 1912. god II
- Srpsko - Turski rat 1912. god III
- Srpsko - Bugarski rat 1913. god

Milutin D. Lazarević (1878–1954) bio je srpski pukovnik, učesnik balkanskih ratova i uopšte borbe za oslobođenje od Turaka, te Prvog svetskog rata. Tokom svoje duge i uspešne vojne karijere bio je pomoćnik i načelnik divizijskog generalštaba, inženjerski potporučnik, pešadijski kapetan II klase, pomoćnik načelnika štaba Ibarske vojske (1912), i načelnik štaba Šumadijske divizije II poziva (1913); načelnik štaba trupa novih oblasti (1914), načelnik štaba odbrane Beograda (1916) i pomoćnik načelnika štaba II armije (1917).

Milutin D. Lazarević je srpsku istoriografiju obogatio brojnim vojno-istorijskim radovima, dokumentarnim spisima i vojno-političkim raspravama koje je objavljivao u časopisu Srpski književni glasnik (Borbe oko Beograda, Pitanje o ministru vojnom, Fizionomija poslednjeg svetskog rata, Putnik i Mišić, Povodom novog projekta zakona o ustrojstvu vojske, Zaboravljene zasluge, Srpsko-bugarski rat), u časopisu Misao (Putnik i Savov), kao i u kalendaru Vardar (Kumanovska bitka). Ovaj srpski pisac napisao je i više recenzija i kritika na razna dela iz vojne oblasti. U delu Naši ratovi za oslobođenje i ujedinjenje Milutin D. Lazarević vojnički precizno i istorijski detaljno opisuje događaje i bitke Prvog i Drugog balkanskog rata: sastav, dispozicije i nastupanje vojski, topografske karakteristike bojišta i vojne strategije zaraćenih strana.

U četvorotomnom delu Naši ratovi za oslobođenje i ujedinjenje Milutin D. Lazarević kroz opis Kumanovske, Prilepske, Bitoljske i Bregalničke bitke verno prikazuje presudna istorijska dešavanja u balkanskim ratovima. Prva tri toma ove obimne studije nose zajednički naziv Srpsko-turski rat 1912, i prate događaje Prvog balkanskog rata, dok četvrti tom, Srpsko-bugarski rat 1913, opisuje događaje Drugog balkanskog rata. Milutin D. Lazarević u ovom obimnom delu pristupa objektivnom i faktografskom prikazu istorijsko-političkog zbivanja na početku 20. veka.

Prva knjiga Naših ratova za oslobođenje i ujedinjenje pojašnjava uzroke sukoba i izlaže događaje koji su se zbili pre same objave rata: mobilizaciju, koncentraciju i kretanje srpske vojske ka Kumanovu. Druga knjiga bavi se Kumanovskom bitkom i tumači rezultate ove velike srpske pobede – ponovno ovladavanje Kosovom i severom Makedonije, te povlačenje Turaka ka Prilepu i Bitolju, dok treća opisuje Bitoljsku operaciju, bojeve kod Prilepa, Kičeva, te Bitolja, i, kao epilog uspešnog dejstvovanja srpske vojske, osvajanje Jedrena i kapitulaciju Skadra.

Četvrta knjiga Naših ratova za oslobođenje i ujedinjenje posvećena je srpsko-bugarskom ratu 1913, pojašnjava uzroke i početak novog sukoba, gde detaljno izlaže borbe u Bregalničkoj bici, i tumači posledice ove velike srpske pobede. Kako je bila nezadovoljna podelom teritorija i odnosom Grčke i Srbije prema njoj, Bugarska je pokušala da silom nametne novo rešenje, deleći Makedoniju i želeći teritorijalno proširenje na Solun i Skoplje.

Balkanski savez je na inicijativu Srpske kraljevske vlade osnovan 1912. godine i predstavlja težnju balkanskih država (Grčke, Bugarske, Srbije i Crne gore) da okončaju vladavinu Osmanskog carstva na Balkanu. Tako počinje Prvi balkanski rat, koji se završava pobedom saveznika, teritorijalnim širenjem sve četiri balkanske države, proterivanjem Osmanlija, a na inicijativu velikih sila, i formiranjem Kneževine Albanije. Jačanjem nezavisnih balkanskih država – Grčke, Bugarske, Crne Gore i Srbije, i slabljenjem Osmanske imperije na kraju XIX veka, težnja za oslobođenjem i preostalih teritorija je sve veća. Za nekoliko meseci, saveznici oslobađaju znatne teritorije i proširuju svoje države. Zajednička komanda savezničkih snaga nije postojala, iako je potpisan ugovor o međusobnoj vojnoj ispomoći i saradnji. Tumačenja ovog ugovora su različita, te tako i svaka vojska nastupa prema Osmanskoj vojsci nezavisno. Osmansko carstvo, kao velika sila, jeste značajno oslabilo, ali je odnos snaga na terenu i dalje bio prilično ravnopravan.

Za srpsku istoriju, najznačajnija je Kumanovska bitka (23. i 24. oktobar 1912), koja je prekretnica Prvog balkanskog rata, jer predstavlja uvod u oslobođenje Prizrena, Bitolja, Prilepa i Skoplja, odnosno Raške oblasti, Kosova i Metohije i Makedonije.

Naši ratovi za oslobođenje i ujedinjenje Milutina D. Lazarevića detaljno prikazuju dane krvavih bitaka, strateške pripreme i odluke glavnokomandujućih oficira zaraćenih strana, te precizne geografske i topografske odrednice teritorija koje je srpska vojska prelazila u svom oslobodilačkom pohodu. Autor opisuje odluke koje u kritičnim trenucima donose: načelnik štaba Vrhovne komande, vojvoda Radomir Putnik; njegov pomoćnik, vojvoda Živojin Mišić; vojvoda Pavle Jurišić Šturm, komandant Drinske divizije; zatim, prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević, knez Arsen Karađorđević (rođeni brat kralja Petra I Karađorđevića), te vojvode Petar Bojović i Stepa Stepanović.

Pukovnik Milutin D. Lazarević se ne zadržava samo na pukom opisu bitaka, dispozicija i ratnih dejstvovanja, već kritički tumači postupke glavnokomandujućih oficira svih zaraćenih vojski i objašnjava koje su okolnosti dovele do određenih pogrešaka – bilo da je u pitanju bila kratkovidost vojskovođa, bilo da su vremenske nepogode i uslovi uticali na stanje na terenu. Budući da je autor i sam bio učesnik ovih ratova, da je imao detaljan uvid u komandni lanac, depeše, telefonske razgovore, telegrame naređenja i dokumenta koja čine osnovnu istorijsku građu, te da delo nastaje neposredno po okončanju Prvog i Drugog balkanskog rata, ova studija predstavlja redak i verodostojan, obiman i detaljan vojnoistorijski izvor. Ono što Naše ratove za oslobođenje i ujedinjenje Milutina D. Lazarevića čini zanimljivim i bliskim čitaocu su svedočenja drugih učesnika rata, ali i civila, kao i izvodi iz drugih memoarskih dela, u prvom redu Rata na Kosovu i Staroj Srbiji (1912) Jaše Tomića.

Balkanski ratovi su značajni za svetsku istoriju zbog toga što predstavljaju prvi moderan vojni sukob na teritoriji Evrope – prvi rat vođen novim tehnološkim sredstvima i novim strategijama uslovljenim razvojem vojne industrije. Iskustvo koje je srpska vojska stekla u ovim sukobima bilo je presudno i za vojni uspeh Srbije u Prvom svetskom ratu. Zbog velikih pobeda srpske vojske u Prvom i Drugom balkanskom ratu, Srbija je stekla veliki međunarodni ugled i postala najmoćnija balkanska sila, što se pogotovu ogleda u simpatijama koje su druge velike evropske sile, a posebno Nemačka, pokazale. Tokom ovih ratova, Srbi su mobilisali najveći broj vojnika – 355 hiljada, što je činilo oko 61% ukupne vojske balkanskog saveza. Uspeh balkanskih ratova bio je i teritorijalno proširenje Srbije za novih 39,5 hiljada kvadratnih kilometara, te 1,2 miliona novih stanovnika.



80910697 Nasi ratovi za oslobodjenje i ujedinjenje, I - IV

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.