ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski

Autor - osoba Skarić, Vladislav
Hadžić, Osman Nuri
Stojanović, Nikola
Naslov Bosna i Hercegovina pod austro-ugarskom upravom / Vladislav Skarić, Osman Nuri-Hadžić, Nikola Stojanović
Vrsta građe knjiga
Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lijepa knjiž.)
Jezik srpski
Godina [s. a.]
Izdavanje i proizvodnja Beograd : `G. Kon`, [s. a.] (Beograd : `D. Gregorić`)
Fizički opis 166 str., [5] listova s tablama : ilustr. ; 21 cm
Zbirka Srpski narod u XIX veku ; ǂKnj. ǂ15
Sadržaj Iz sadržaja: Ustanak 1882 godine ; Versko-prosvetna borba pravoslavnih Srba / Vladislav Skarić ; Borba muslimana za versku i vakufsko-mearifsku autonomiju / Osman Nuri-Hadžić ; Bosansko hercegovačka politika od 1903-1918 godine / Nikola Stojanović
Napomene Ćir.
Predmetne odrednice Bosna i Hercegovina -- Istorija -- 1878-1918

Vladislav Skarić (Sarajevo, 10/22. juni 1869 – Sarajevo, 6. avgust 1943) bio je srpski istoričar i dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Rodio se u bogatoj srpskoj trgovačkoj porodici u Sarajevu. Njegov otav Kosta Skarić je bio trgovac duvanom koji se trgovinom obogatio i sagradio jednu od najvećih kuća u Sarajevu toga doba. U toj kući kod hotela Evrope se danas nalazi muzej savremene umjetnosti. U Sarajevu je završio osnovnu školu i dva razreda gimnazije, nakon čega ga otac šalje na školovanje u Sremske Karlovce. Nakon završene Karlovačke gimnazije odlazi na školovanje u Grac gdje je studirao istoriju i geografiju. Po povratku iz Graca je radio kao prvi profesor u Realnoj gimnaziji u Banjaluci, te kao profesor u Srpskoj školi u Sarajevu.
Bio je aktivista srpskog narodnog pokreta toga doba, pisao je za srpski časopis Bosanska vila, i bio jedan od osnivača Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva Prosvjeta. Kao istaknutog srpskog intelektualca, austrougarske vlasti ga hapse zajedno sa velikim brojem Srba odmah nakon Vidovdanskog atentata 1914. Prvi svjetski rat je proveo u austrougarskom zatočeništvu. Ubrzo nakon oslobođenja 1919. postaje kustos Zemaljskog muzeja, čiji je bio direktor od 1926. do 1936. godine. Pred Drugi svjetski rat je izvršio popis predmeta Muzeja Stare srpske pravoslavne crkve na Baščaršiji, a 1939. je zajedno sa Đokom Mazalićem i Darinkom Despić otvorio nove prostorije i novu postavku muzeja. Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti je izabran na Izbornoj skupštini, 18. februara 1935. godine.
Djela (bibliografija)
Veliki dio svojih radova je objavio u periodičnoj literaturi od čega najviše u srpskim glasilima u Sarajevu do 1914. godine. U periodu nakon Prvog svjetskog rata je pisao za Glasnik Zemaljskog muzeja. Njegovo djelo je veoma obilno i detaljno obuhvatilo istoriji Srba u Sarajevu. Napisao je veliki broj radova o istoriji Srba, srpskim običajima, porijeklu Srba, o Srpskoj pravoslavnoj crkvi i drugim sličnim temama.
Porijeklo pravoslavnoga naroda u sjeverozapadnoj Bosni, Glasnik Zemaljskog muzeja, (1918)
Postanak krsnoga imena, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo januar-juni (1920)
„O geografskoj nomenklaturi Bosne i Hercegovine`, Glasnik Srpskog geografskog društva, Sv. 12, Bgd., 1927.
Srpski pravoslavni narod i crkva u Sarajevu u 17. i 18. vijeku, Sarajevo (1928)
Sarajevo i njegova okolina od najstarijeg vremena do austrougarske okupacije, Izdanje opštine grada Sarajeva, Sarajevo (1937)
Izabrana djela 1–3
Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom, Kolekcija „Srpski narod u XIX veku“, Beograd, (1940)

Osman Nuri Hadžić (Mostar, 28. lipnja 1869 – Beograd, 23. prosinca 1937), hrvatski i bošnjački je književnik. Osman Nuri Hadžić rođen je u Mostaru 1869. godine. Mekteb, ruždiju i medresu Hadžić je završio u svom rodnom Mostaru, a šerijatsku sudačku školu u Sarajevu. Nakon toga upisao se 24. listopada 1893. godine na Pravni fakultet Zagrebačkoga sveučilišta, kao prvi musliman iz Bosne i Hercegovine. Još dok je bio učenik mostarske medrese imao je dodire s tamošnjim pravaškim pristašama a nakon što je došao u Zagreb na Zagrebačko sveučilište djelatno sudjeluje u radu Stranke prava i govori na stranačkim skupštinama i sastancima. Dana 16. listopada 1895. godine, sudjelovao je u prosvjednom spaljivanju mađarskoga barjaka prigodom dolaska cara i kralja Franje Josipa I. u Zagreb. Zbog toga je osuđen na šest mjeseci zatvora. Nastavivši, zbog te presude, školovanje u Beču, na Zagrebačko sveučilište ponovno se upisao u jesen 1897. godine gdje je i diplomirao 1899. godine.
Službovao je u Okružnome sudu u Sarajevu, a poslije toga stalno boravio u Sarajevu, sve do Prvoga svjetskog rata; tu je istodobno radio i u Zemaljskoj vladi i u Šerijatskoj sudačkoj školi, kao profesor i jedno vrijeme kao upravnik škole.
Za vrijeme Prvoga svjetskog rata kotarski je predstojnik u Bosanskoj Dubici, a zatim u Banjoj Luci. Nakon rata bio je niz godina viši upravni činovnik, a bio je član Državnoga savjeta u Kraljevini SHS. Umro je u šezdeset osmoj godini života Beogradu, 1937. godine.
Zanimljivo je naglasiti da je njegova kći, Bahrija Nuri Hadžić, prva svjetski poznata operska pjevačica od Bošnjaka, koja je 1930-ih nosila eksperimentalni operski repertoar u Europi. Između ostalog, igrala je lik Lulu u istoimenoj široko poznatoj operi austrijskog skladatelja Albana Berga, i to u praizvedbi opere u Zürichu 1937. godine izvodeći glas sopran. Richard Strauss je izjavio da je bila najbolja i najljepša Salome (lik u Straussovoj operi istoga naziva). Njezino ime može se naći u svim povijestima opere.
Književno stvaralaštvo
Osman Nuri Hadžić počinje pisati veoma rano. 1892. godine se je, još kao učenik sarajevske Šerijatske sudačke škole, javio zbirkom istočnjačkih aforizama u Supilovoj dubrovačkoj Crvenoj Hrvatskoj a 1893. godine objavljuje kratke priče i eseje u zagrebačkoj pravaškoj Prosvjeti i reviji Dom i sviet. Pisao je i u zajednici sa svojim dobrim prijateljem Ivanom Azizom Milićevićem, objavljujući veliki broj romana i pripovijedaka po raznim književnim časopisima. Njihovi radovi objavljivani su pod zajedničkim pseudonimom Osman-Aziz. Zauzimali su se i za približavanje muslimana hrvatstvu. Hadžić je pisao i za Vijenac, Nadu i Behar. Mnogo se bavio i kulturnom poviješću, vjersko-prosvjetnim pitanjima te polemikom. Prvu pripovijetku objavio je 1893. godine u časopisu Dom i sviet. Također objavljivao je priče, crtice, sentencije, eseje i književne kritike pod pseudonimom Vamik ili s Ivanom Milićevićem pod zajedničkim pseudonimima Osman-Aziz i Ibni Mostari u časopisima i listovima: Bog i Hrvati (1894), Mlada Hrvatska (1894.), Prosvjeta (1894, 1896), Hrvatska (1895), Nada (1895, 1897–1998), Zvonimir (1895), Vienac (1896–1897), Agramer Zeitung (1897), Narodne novine (1897), Lovačko-ribarski viestnik (1898.), Mali dobrotvor (1898. – 1899.), Behar (1900–1903, 1908–1909), Sarajevski list (1913), Gajret (1927, 1930, 1932) i Pravda (1927–1928).
Kao vrstan poznavatelj mnogih pitanja postigao je na tom polju zapažen uspjeh. Naročito mu je značajno djelo Muhammed a.s. i Kur’an, gdje opisuje kulturnu povijest islama.
Zajedno sa Safvet-begom Bašagićem i Edhemom Mulabdićem pokrenuo je list Behar, 1. svibnja 1900. godine, čija je kulturna uloga u životu Bošnjaka bila neosporno važna.
Djela
Ago Šarić: pripoviest iz prošlosti Mostara, (Zagreb, 1894)
Islam i kultura, (Zagreb, 1894)
Mearif (1894) (s Ivanom Azizom Milićevićem, pod zajedničkim pseudonimom Osman-Aziz)
Bez nade: pripoviest iz mostarskoga života, (Zagreb, 1895; Sarajevo, 1992) (s Ivanom Azizom Milićevićem, pod zajedničkim pseudonimom Osman-Aziz)
Pogibija i osveta Smail-age Čengića i Marijanova rana, Zagreb, 1895 (s Ivanom Azizom Milićevićem, pod zajedničkim pseudonimom Osman-Aziz)
Na pragu novoga doba: pripovijesti, (Naklada Matice hrvatske, Zagreb, 1896) (s Ivanom Azizom Milićevićem, pod zajedničkim pseudonimom Osman-Aziz)
Bez svrhe: slika iz života, (Zagreb, 1897) (s Ivanom Azizom Milićevićem, pod zajedničkim pseudonimom Osman-Aziz)
Pripovijesti iz bosanskoga života, (Zagreb, 1898)
Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini, (Zagreb, 1902)
Borba muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju, (Beograd, 1902)
Muhammed a.s. i Kur’an: osvrt na historiju islamske kulture, (Beograd, 1931; 2. izd. Sarajevo?, 1968; Sarajevo, 1982; 3. izd. Sarajevo?, 1986; 4. izd. Sarajevo?, 1987; 5. izd. ?; 6. izd. Sarajevo?, 1987)
Bosna i Hercegovina pod austro-ugarskom upravom, (Beograd, 1938) (suautori Vladislav Škarić i Nikola Stojanović)
Pripovijetke, (Sarajevo, 1980)
Ago Šarić, Osman Nuri Hadžić. Bez nade, Osman-Aziz. (Sarajevo, 1980)
Smail aga Čengić i druge priče, (Zagreb, 1993) (s Ivanom Azizom Milićevićem, pod zajedničkim pseudonimom Osman-Aziz)
Muhamed A. S. i Kur`an : kulturna istorija islama, (Zagreb, Kaj, 1995)
Rukopis pripovijetke Tko pod drugim jamu kopa, sam će u nju upasti čuva se u NSK pod naslovom Tužne uspomene.

MG P27 (MBG)