Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Kraljevo, Kraljevo |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Drugo izdanje s pogovor
Izdavač: Srpska štamparija dr Svetozara Miletića, Novi Sad
Godina izdanja: 1902
Povez: mek
Broj strana: 56
Spolja kao na slikama.
Pečatirana, vrlo dobro očuvana.
Nikola M. Stojanović (1880 –1964) bio je srpski književnik, političar i velikosrpski intelektualac. Bio je istaknuti protivnik Austro-Ugarske Monarhije i zalagao se za stvaranje Kraljevine Jugoslavije. Kao član Centralnog nacionalnog komiteta Kraljevine Jugoslavije, osnivač je Jugoslovenskog odbora u Parizu.
Stojanović je poznat kao autor članka „Srbi i Hrvati“ (navodi se i pod kolokvijalnim naslovom „Do istrage naše ili vaše“), koji je prvobitno objavljen u Srpskom književnom glasniku u Beogradu a potom u časopisu Srbobranu koji je tada kao glasilo Srpske samostalne stranke u Hrvatskoj izlazio u Zagrebu.
„Hrvati dakle nisu ni pleme ni posebna narodnost. Oni se nalaze na prelazu iz plemena u narodnost, ali bez nade da će sačinjavati ikada posebnu narodnost.“
„Ta se borba mora voditi do istrage naše ili vaše. Jedna stranka mora podleći. Da li će to biti Hrvati, garantuje nam njihova manjina, geografski položaj, okolnost, što žive svuda pomešani sa Srbima, i proces opšte evolucije, po kome ideja Srpstva znaci napredak..“
Dakle do (identitetskog) nestanka jednoga od ta dva naroda (stranke). Stojanović nije nimalo sumnjao da će u toj beskompromisnoj borbi Hrvati „podleći“, a da će Srbi biti pobednici, jer im to garantuje i „proces opšte evolucije“, „prirodna životna snaga“ te konačno „nadmoćnost na bojnom polju“. S druge strane, tvrdio je da Hrvati „nemaju jezika, običaja ni zajedničkog života“, kao ni „svijesti o zajedničkoj pripadnosti“ te da „u tuđim slugama gledaju ideal pa će i sami postati sluge“.
(K-59)