Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Tematika: Religija i duhovnost
Jezik: Srpski
retko!
lepo očuvano
Lazar Tobožan - Dokazi o besmrtnosti duše, filozofska rasprava
Treće izdanje
Pančevo, 1938.
Originalni meki povez
Veličina 15 x 23
tags:
Besmrtnost (lat. immortalitas) je stanje oslobođenosti od smrti ili uništenja, odnosno stanje večnog života.[5][6] Pojam besmrtnosti obično označava učenje po kojem duša nadživljuje telesnu smrt. Ponekad se odnosi i na večnost bića.
Fontana večnog života[1] u Klivlendu, Ohajo, opisana je kao simbol „čoveka koji se uzdiže iznad smrti, seže prema Bogu i prema miru“.[2]
Feniks, simbol besmrtnosti[3][4]
Učenje o besmrtnosti može uključiti samo preživljavanje duše shvaćene kao duhovne suštine privremeno smeštene u telu ili može uključivati uskrsnuće tela, kao u avramskim religijama.
Neki naučnici, futuristi i filozofi teoretizovali su o besmrtnosti ljudskog tela, a neki sugerišu da bi ljudska besmrtnost mogla biti dostižna u prvih nekoliko decenija 21. veka. Drugi zagovornici veruju da je produženje života kratkoročno ostvariviji cilj, a besmrtnost čeka dalja otkrića u istraživanju. Odsustvo starenja obezbedilo bi ljudima biološku besmrtnost, ali ne i neranjivost u pogledu smrti usled bolesti ili povreda. Da li će proces unutrašnje besmrtnosti biti ostvaren u budućnosti zavisi uglavnom od ishoda istraživanja.[7]
Shvatanja
uredi
Prema Platonovoj filozofiji moguće je da duša nadživi propast tela. Za Aristotela, duša je forma tela, i ne može postojati bez njega kao odvojena supstancija, kao što osmeh ne može postojati bez lica.[5] U platonističkim i neoplatonističkim tradicijama besmrtnost se pre doživljava kao bezvremenost, gde je cilj mudrog čoveka živeti izvan vremena, a ne živeti večno.[5]
Teorija lične besmrtnosti naglašava da ćemo posle sopstvene smrti (kao smrti koju utvrđuju drugi) živeti drugi život, odnosno nastaviti da živimo večno.[5]
Činjenica je da neke od crta ličnosti mogu nastaviti postojanje i nakon smrti. Nečije delo, slava ili ozloglašenost, ili geni, mogu svakako opstati u duhovima ili telima drugih.[5]
Argumenti
uredi
Argumenti da je duša besmrtna uključuju metafizičke dokaze (npr. da je jednostavna, te se ne može razložiti), moralne (npr. da je besmrtnost pretpostavka moralnosti, te pravedni trijumfuju, a nepravedni bivaju kažnjavani) i empirijske (npr. slučajevi da živi ljudi imaju iskustva sa dušama ili duhovima mrtvih).
Nijedan dokaz iz ovih porodica ne uživa neko veće poštovanje među savremenim filozofima. Metafizičke dokaze je napao Hjum, a posebno Kant u knjizi II Transcendentalne dijalektike Kritike čistog uma. Moralni dokazi više liče na puste želje nego na dokaze, a empirijski su diskreditovani opštim nepoverenjem u parapsihologiju.[5]
Religija ostaje najsnažniji izvor verovanja u besmrtnost, a stav da je nekoherentno pretpostavljati odvajanje duha i tela ostaje glavni filozofski odgovor. Međutim, mnogo manje pažnje je posvećivano pitanju zašto besmrtnost izgleda poželjna.[5]
platon aristotel duhovnost religija