ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski

kao na slikama

retko


Đačko ferijalnu udruženje za narodnu prosvjetu u Krapini


Franjo Krleža (Krapina, 8. prosinca 1908. - Krapinske Toplice, 20. listopada 1988.),[1] hrvatski kemičar i katolički laik.
Životopis

uredi
Rođen je 8. prosinca 1908. u Krapini, gdje je pohađao osnovnu školu. U Zagrebu je pohađao Drugu realnu gimnaziju, na kojoj je maturirao 1927.[2] Kemiju je studirao na Filozofskom fakultetu u Innsbrucku, gdje je bio aktivan u Jugoslavenskom katoličkom akademskom društvu, i Zagrebu gdje je diplomirao 1931.,[1] a zatim i doktorirao 1941.[2]
Bio je asistent u Kemijskom zavodu Filozofskoga fakulteta, službovao je u srednjim školama u Gospiću, Varaždinu i Zagrebu, gdje je bio i upravitelj zvjezdarnice.[2] Također, bi je i urednik časopisa Priroda od 1943. do 1945.[1] Nakon Drugog svjetskog rata radio je u industriji i Zavodu za fizikalnu kemiju Filozofskoga i Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu.[2] Od 1954. živio je u Sarajevu, gdje je radio kao docent i profesor analitičke kemije na Filozofskom fakultetu. Osnovao je katedru za analitičku kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, na kojoj je bio predstojnik do 1977. godine.[1]
Od 1969. do 1979. bio je ravnatelj i predsjednik Naučnoga vijeća Kemijskog instituta Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Sarajevu. Bio je organizator i prvi voditelj nastave trećeg stupnja kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Sarajevu.[2] Obavljao je više dužnosti u Uniji kemijskih društava Jugoslavije te je bio predstavnik Unije u Radnoj grupi analitičke kemije u Federaciji europskih kemijskih društava. Više godina vodio je odbor za fundamentalne nauke pri Republičkom savjetu za naučni rad Bosne i Hercegovine. 1977. ga je Kraljevska švedska akademija znanosti imenovala članom Nobelova odbora za predlaganje nobelovaca s područja kemije za 1978.[2]
Bavio se analtičkom kemiom, a posebice koloidnom kemijom - granom kemije koja proučava tvari u stanju velike razdrobljenosti, suprotno od kristalnoga stanja - te međunarodnom obradom biografskih podataka iz svoje struke, sastavivši niz biografija.[1]
Pisani radovi[2]

uredi
Objavljivao je u više od 140 stručnih i znanstvenih članaka u Croatia chemica acta, Glasniku kemičara i tehnologa BIH, koji je uređivao više godina, Arhivu za kemiju i tehnologiju, Nastavnom vjesniku, Vjesniku ljekarnika, Kolloid Zeitschriftu, Hemijskoj industriji, Kemiji u industriji i drugdje. Objavio je više populrnih članaka u časopisu Hrvatskog prirodoslovnog društva Prirodi, kojemu je bio urednik od 1943. do početka 1945. Sarajevsko sveučilište tiskalo je njegove skripte i koristile ih u nastavi.
Prije rata izašla mu je manja knjiga `Kemijski anfinitet i kemijska valencija` 1937., a svetojeronimsko društvo izdalo mu je knjigu `Pučka fizika - nauka o općim prirodnim zakonima` 1940. Nakon Drugog svjetskog rata objavio je udžbenik `Osnove analitičke kemije` 1964. i priručnik `Praktikum kvavtitativne analize. 1963. Prirodoslovno-matematički fakultet u Sarajevu izda je 1977. knjigu `Ispitivanje utjecaja strukture na kemijsku reaktivnost supstanci: naučnoistraživački projekat`.[3] Vodio je više znanstvenoistraživačkih projekata. Nakon umirovljenja vratio se u Zagreb. Umro je u Krapinskim Toplicama 20. listopada 1988., a pokopan je u Krapini.
Katolički život[2]

uredi
Od rane mladosti bio je angažiran u Hrvatskom katoličkom pokretu, posebice u svetojeronimskom književnom društvu. Pisao je u Luči, Obitelji, Hrvatskoj straži, Hrvatskoj prosvjeti, Seljačkim novinama, Napretku, Danici, najčešće u književnim i slikarskim temama te o kemijskim strukturama. Više članaka posvetio je kulturi i povijesti rodne Krapine. I nakon rata aktivno je sudjelovao u radu Književnog društva Sv.Ćirila i Metoda. Radovan Grgec zapisao je o njemu u Danici iz 1990.u nekrologu zaključivši:
»Bio je osvjedočeni katolički laik i iskreni hrvatski rodoljub. Svojega se uvjerenja nikad nije postidio. Znamo ga kao uzornoga supruga i brižnoga oca obitelji. Ostao je do kraja života vjeran našem Društvu, Crkvi i hrvatskom narodu.«

Krapina je grad u Hrvatskoj koji predstavlja administrativno središte Krapinsko-zagorske županije.
Krapina

Krapina na mapi HrvatskeKrapinaKrapina
Koordinate: 46.16°N 15.87°E
Država
Hrvatska
Županija
Krapinsko-zagorska
Uprava
• Gradonačelnik
Josip Horvat
Stanovništvo
• Ukupno
12,950
Vremenska zona
UTC+1 (CET)
• Ljeti (DST)
UTC+2 (CEST)
Geografija
Naseljena mjesta
Stanovništvo
Uprava
Historija
uredi
Središnje mjesto Zagorja je grad Krapina. Smješten je uz rijeku Krapinčicu. Sam naziv grada usko je povezan s nazivom rijeke koja je nekada obilovala slatkovodnom ribom šaranom (na kajkavskome riba šaran naziva se Krap).
Povijest ljudskoga roda u Krapini doseže u daleku prošlost od 120.000 do 50.000 godina o čemu nam svjedoče ostaci neandretalskog čovjeka na brdu Hušnjakovo u zapadnom dijelu Krapine.
Prvi pisani dokumenti spominju Krapinu 1193. godine. U srednjem vijeku postojala je utvrda Krapina podno koje se počelo razvijati naselje. Sama utvrda i tadašnje vlastelinstvo bili su kraljevski posjedi. Od 14. stoljeća počinju ga dobivati pojedine plemićke obitelji. U to vrijeme kraljevskom poveljom, Krapina postaje slobodno trgovište.
Plemićka obitelj Keglević u prvoj polovici 16. stoljeća kupuje vlastelinstvo Krapinu i doseljava se u jeku tada najvećih turskih provala u Hrvatsku.
Plemićke obitelji bile su zaštitnici crkvenih redova pa se u Krapini u 17. stoljeću pojavljuju franjevci koji grade crkvu svete Katarine i franjevački samostan.
Tijekom 18 st. u Zagorju se grade zavjetne proštenjarske crkve posvećene čudotvornim Madonama. 19 st. vrijeme je stvaranja i buđenja nacionalne svijesti. Utemeljuje se hrvatski književni jezik i novi pravopis. Idejni vođa hrvatskog narodnog preporoda bio je Krapinčanin Ljudevit Gaj.
Gospodarstvo
uredi
Slavni ljudi
uredi
Ljudevit Gaj
Spomenici i znamenitosti
Obrazovanje
uredi
U Krapini djeluju dvije osnovne škole; OŠ Augusta Cesarca (u sjevernom dijelu) i OŠ Ljudevit Gaj (u Parku Matice Hrvatske). Svaka od te dvije škole ima i područne škole, pa one zajedno okupljaju svu djecu iz Krapine i okolice.
Srednja škola Krapina ima dugu tradiciju, a danas se u njoj izvode različiti nastavni programi; 3 gimnazijska (opća, jezična i matematička gimnazija), niz četverogodišnjih i trogodišnjih usmjerenih programa.
Kultura
uredi
CRKVA MAJKE BOŽJE JERUZALEMSKE NA TRŠKOM VRHU
Crkva Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu predstavlja jednu do najljepših baroknih crkava u ovom dijelu Hrvatske. Graðena je od 1750. - 1761. godine, a sagradili su je pobožni graðani i seljaci kao svoju zavjetnu crkvu. Crkva je sagraðena kako bi u nju bio smješten èudnotvorni Marijin kip donešen iz Jeruzalema, koji je i prije gradnje crkve pomogao mnogim ljudima u bolesti i teškoæama - pa su ga ljudi smatrali èudotvornim. Crkva je posveæena 13. kolovoza 1761. godine i do danas ona je mjesto okupljanja vjernika hodoèasnika - zavjetno mjesto. Crkva nadahnuje mirom i ljepotom svoje unutrašnjosti, bogato izraðenim oltarima, umjetnièkim slikama i rijetkim orguljama majstora Antona Romera iz Graza. Uokolo crkve nalazi se cinktura graðena u obliku osmerokuta, a u svakom kutu je podignuta mala kula za kapelicu. Cinktura je mjesto ophoda, mjesto individualnih molitvi i priprema za duhovno izvršenje zavjeta, a Marija pomaže svima koji se u nju ufaju. Svake godine održavaju se proštenja od svibnja do listopada.
STARI GRAD
Od krapinske srednjovjekovne utvrde - grada na brežuljku iznad Krapine, saèuvana je samo jedna zgrada u kojoj je stalna postava izložbe `Hrvatski srednjevjekovni banski i saborski grad Krapina` gdje su izloženi pokretni arheološki nalazi obuhvaæeni dosadašnjim iskopavanjem.
RODNA KUĆA dr. Ljudevita Gaja
Devetnaesto stoljeæe je vrijeme stvaranja i buðenja nacionalne svijesti i procesa integracije hrvatske nacije. Utemeljuje se hrvatski književni jezik i novi pravopis. Idejni voða hrvatskog narodnog preporoda bio je dr. Ljudevit Gaj koji se rodio u Krapini 1809. godine. Gaj izdaje pravopos i poèinje s izdavanjem novina i književnog priloga `Danice`.
GALERIJA GRADA
Jedna od poznatijih kuæa izgraðenih pred kraj 19. stoljeæa u Krapini je kuæa odvjetnièke obitelji Majcen. U nju su navraæale mnoge ugledne liènosti: J.J. Strossmayer, A. Starèeviæ, a dr. Vlatko Maèek bio je odvjetnièki pripravnik kod dr. Josipa Majcena. Potomci obitelji Majcen, kæeri Zdenka i Nada poklonile su kuæu gradu da u njoj bude galerija. Galerija je otvorena povodom 800-te godišnjice postojanja grada i u njoj se održavaju razne izložbe.
NALAZIŠTE PRAČOVJEKA I MUZEJ EVOLUCIJE
U paleoantropologiji nalazi fosila ljudi iz Hrvatske zauzimaju znaèajno mjesto. Meðu njima su najznaèajniji ostaci praèovjeka neandertalskog tipa iz Krapine koji je živio u starom kamenom dobu. Iz naslaga polupeæine u Krapini, Hušnjakovo brdo, sakupljeno je preko 800 komada kostiju i zubi, pa je to po broju osteoloških ostataka jedno od najbogatijih paleoantropoloških nalazišta u svijetu. Znanstvena objašnjenja postojanja krapinskog praèovjeka dao je profesor Dragutin Gorjanoviæ - Kramberger nakon šest godina iskopavanja. Špiljski èovjek iz Krapine bio je malenog do srednjeg rasta, niska èela, debelih nadoènih kostiju, jakog zubala i izboèenog donjeg dijela lica. Poznavao je vatru, živio od lova. Pronaðeno je i mnoštvo fosilnih ostataka životinja: špiljskog medvjeda, divljeg goveda, golemog jelena, lososa, dabra, nosoroga i drugih. Bio je potpuno prirodno biæe srastao sa svojim okružjem i svojom kulturom te nije nadilazio prirodu. Hušnjakovo brdo danas je oaza zelenila. Na otvorenom prostoru je rekonstrukcija krapinskog praèovjeka i njegove obitelji, kao i rekonstrukcija nekih životinja iz njegova doba. Unutar kompleksa, na brdu Josipovac, nalazi se park skultura Forma Prima, èetrdesetak skulptura u hrastovu drvu poznatih kipara iz naše i susjednih zemalja. Skulpture se sjedinjuju sa prirodnim okolišem u kojem se nalaze.
FRANJEVAČKI SAMOSTAN I CRKVA SV. KATARINE
Crkva svete Katarine i franjevački samostan stari su preko 350 godina. Stilski, gradnja krapinskog samostana pripada razdoblju ranog baroka u našim krajevima. U samostanu postoji rijetka zbirka sakralne umjetnosti i knjižnica utemeljena 1650. godine, bogata rijetkim knjigama od kojih su najznačajnije tri inkunabule. Franjevački samostan i crkva svete Katarine i danas predstavljaju utočište i odmor za dušu. Unatrag nekoliko godina u crkvi svete Katarine održavaju se koncerti poznatih pjevača i glazbenika koji svoje umjetničke potrebe iskazuju sakralnom glazbom što predstavlja novi doživljaj u ponudi kulturnih sadržaja ove sredine.
ŽUPNA CRKVA SVETOG NIKOLE
Župna crkva sv. Nikole prvi se puta spominje se 1311. god., kasnije je razrušena potresom u 19. stoljeću, a obnovljena je na starim temeljima na prijelazu u 20. st.

estetika