Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
ISBN: Ss
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Oto Eduard Leopold fon Bizmark-Šenhauzen (nem. Otto Eduard Leopold von Bismarck-Schönhausen; Šenhauzen, 1. april 1815 — Fredrihsruh, 30. jul 1898) je bio vojvoda od Lauenburga i jedan od najvažnijih vođa sa druge polovine 19. veka.[1][2] Kao premijer pruskog kraljevstva (1862—1890.) pod geslom „krv i gvožđe“ serijom pobedonosnih ratova ujedinio je 25 nemačkih država u Nemačko carstvo, osnovano 1871. s Vilhelmom I Hoencolernom kao carem. Posle ujedinjenja je postao prvi kancelar (1871—1890) Nemačkog carstva.[3]
U početku je bio junkerski političar duboko konzervativnih, aristokratskih i monarhističkih gledišta, koji se borio protiv rastućeg socijal-demokratskog pokreta u osmoj deceniji 19. veka, stavio je van zakona više organizacija i uveo je starosne penzije, zdravstveno osiguranje, kao i radničko osiguranje u slučaju nesreće. Postao je poznat pod nadimkom Čelični kancelar[3] i smatra se jednom od najvažnijih figura u nemačkoj istoriji. Bio je veoma pobožan hrišćanin.
Bizmark je rođen kao Oto Eduard Leopold fon Bizmark (nem. Otto Eduard Leopold Graf von Bismarck) u Šenhauzenu. Studirao je pravo na univerzitetima u Getingenu i Berlinu. Oženio se sa Johanom fon Putkamer 1847. godine. U njihovom dugom i srećnom braku rođeno je troje dece.
Oduševljen zbog propasti revolucionarnih pokreta 1848. godine u nemačkim državama, izabran je u pruski parlament 1849. godine.[3]Postavljen da predstavlja Prusku u Frankfurtu na Majni, Bizmark postaje sve više ubeđen da je ujedinjena nemačka nacija, koju bi predvodila Pruska, važan cilj što se u to vreme smatralo liberalnim ciljem. Posle ovog položaja, bio je postavljen za ambasadora u Petrogradu, u kome se sprijateljio sa svojim budućim protivnikom, Aleksandrom Gorhakovim, i u Parizu. Godine 1862, pruski kralj Vilhelm I postavio ga je za premijera i ministra spoljnih poslova Pruske, kao rešenje konflikta između sve liberalnijeg parlamenta i kralja....