pregleda

Svetska revolucija - T.G. Masaryk


Cena:
1.490 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7781)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14497

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 1900 - 1949.
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
ISBN: Ss
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Ratne uspomene i razmatranja 1914 - 1918

Tomaš Garig Masarik (češ. Tomáš Garrigue Masaryk; Hodonjin, 7. mart 1850 — Lani, 14. septembar 1937) je bio prvi predsednik Čehoslovačke,[1] osim toga političar, filozof, sociolog i novinar.

Detinjstvo i školovanje
Masarik je rođen u radničkoj porodici u gradu Hodonjinu koji se nalazi u Moravskoj (tačnije u Moravskoj Slovačkoj), a koja je onda bila deo Austrijskog carstva, a danas se nalazi na teritoriji Češke Republike. Njegov otac je bio Slovak Jozef Masarik, a majka mu je bila Terezija Masarikova, rođ. Kropačkova i bila je poreklom iz Moravske, tačnije iz Hane, odnosno češkog je porekla, ali se kretala u društvu Nemaca, tako da nije dobro znala češki jezik i po nekima, Masarik je skrivao njeno „nemačko“ poreklo.[1]

Osnovno obrazovanje stekao je u Hodonjinu a zatim se školovao u Hustopeču i Beču gde je maturirao. Studirao je filozofiju u Beču i doktorirao 1876. godine. Upoznao se sa Amerikankom Šarlotom Garig, oženio se sa njom i primio ime Tomaš Garig Masarik 1878. godine.



Godine 1882, postao je vanredni profesor Filozofije na Praškom univerzitetu, nakon što je ovaj podeljen na nemački i češki deo. Imao je jako popularne ideje kao profesor zbog čega je stekao popularnost. Počeo je da se pojavljuje i u političkom životu i biran je za poslanika Carskog veća (austrijski Rajhsrat) 1891. i ponovo 1907. Napadao je Austro-ugarski savez sa Nemačkom, kao i njenu imperijalističku politiku na Balkanu. Branio je prava Srba i Hrvata, naročito u vreme aneksije Bosne i Hercegovine 1909. godine.[1] Zahvaljujući Masariku, car Franc Jozef bio je primoran da oslobodi Srbe optužene za veleizdaju Habsburške monarhije, u montiranom zagrebačkom procesu u kom su se čule i opasne optužbe na račun Kraljevine Srbije.[2]

Dodeljen mu je Kraljevski orden Karađorđeve zvezde.[3]

Prvi svetski rat

Tomaš Masarik je tokom Prvog svetskog rata putovao po svetu sa pasošima Kraljevine Srbije (izdatim 1915. i 1917). Oni se čuvaju u Pragu u arhivu Akademije nauka.[4]
Početkom 1915. godine emigrirao je u zapadnu Evropu, gde je priznat za predstavnika Češkog pokreta za nezavisnost, i odakle se zalagao za osnivanje države koja bi obuhvatala Češku, Moravsku, Šlesku (čiji se veći deo nalazi na prostoru današnje Poljske) i Slovačku.[1]

Tokom i nakon Prvog svetskog rata, Masarik je podržao ujedinjenje Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore.[5]

Čehoslovačka
Nakon raspada Austro-ugarske, saveznici priznaju Masarika za predsednika Privremene vlade Čehoslovačke, a 14. novembra 1918. ga je čehoslovačka Narodna skupština izabrala i on je postao prvi predsednik Čehoslovačke. Već 20. decembra se vratio iz emigracije. Masarik biran za predsednika tri puta: 1920, 1927, i 1934. godine. Kao „Oslobodilac” i „Otac Čehoslovačke”, stalno je bio zauzet rešavanjem krize nastale sukobom čeških i slovačkih stranka, kao rešavanjem statusa slovačke manjine. Nakon uspona Hitlera, bio je jedan od prvih političkih lidera u Evropi koji je izrazio javnu zabrinutost. Podneo je ostavku 14. decembra 1935. godine, zbog starosti i lošeg zdravlja, a nasledio ga je Edvard Beneš. Nepune dve godine nakon napuštanja funkcije Masarik je umro, u 87. godini, u Lani češ. Lány (Čehoslovačka, današnja Češka). Bio je pošteđen svedočenja potpisivanju Minhenskog sporazuma i nacističke okupacije svoje zemlje.[1]

Filozofija i religija
Bio je filozof racionalista i humanista. Imao je religiozno, ali ne crkveno mišljenje. On je antiklerikalan, protivnik je katoličkog mišljenja, apsolutizma, konzervativizma, komunizma, marksizma i Sovjetskog Saveza. Bio je humanističkih i socijalno bezkonfliktnih mišljenja, a u državničkoj sferi bio je za demokratiju anglosaksonskoga tipa. Svoje filozofsko shvatanje predstavio je u knjigama „Češko pitanje“, „Socijalno pitanje“ i „Rusija i Evropa“.

Češko-slovački odnosi

Tomaš Masarik i Milan Rastislav Štefanik, spomenik u Košicama u Slovačkoj.
Masarik je bio ideolog češkoslovakizma i smatrao je Čehe i Slovake za jedan narod. Bio je za autonomiju Slovaka.

Nema slovačkog naroda i to je samo deo mađarske propagande

Dolazim u Slovačku rado jer saosećam sa slovačkim narodom i

njegovom tužnom sudbinom koja mu je donosila razdvajanje i uništenje

Slovačkim problemima se posvećivao u časopisima „Vreme“ i „Naše doba“. Kao predsednik je redovno odlazio u Slovačku.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 79885669
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Ratne uspomene i razmatranja 1914 - 1918

Tomaš Garig Masarik (češ. Tomáš Garrigue Masaryk; Hodonjin, 7. mart 1850 — Lani, 14. septembar 1937) je bio prvi predsednik Čehoslovačke,[1] osim toga političar, filozof, sociolog i novinar.

Detinjstvo i školovanje
Masarik je rođen u radničkoj porodici u gradu Hodonjinu koji se nalazi u Moravskoj (tačnije u Moravskoj Slovačkoj), a koja je onda bila deo Austrijskog carstva, a danas se nalazi na teritoriji Češke Republike. Njegov otac je bio Slovak Jozef Masarik, a majka mu je bila Terezija Masarikova, rođ. Kropačkova i bila je poreklom iz Moravske, tačnije iz Hane, odnosno češkog je porekla, ali se kretala u društvu Nemaca, tako da nije dobro znala češki jezik i po nekima, Masarik je skrivao njeno „nemačko“ poreklo.[1]

Osnovno obrazovanje stekao je u Hodonjinu a zatim se školovao u Hustopeču i Beču gde je maturirao. Studirao je filozofiju u Beču i doktorirao 1876. godine. Upoznao se sa Amerikankom Šarlotom Garig, oženio se sa njom i primio ime Tomaš Garig Masarik 1878. godine.



Godine 1882, postao je vanredni profesor Filozofije na Praškom univerzitetu, nakon što je ovaj podeljen na nemački i češki deo. Imao je jako popularne ideje kao profesor zbog čega je stekao popularnost. Počeo je da se pojavljuje i u političkom životu i biran je za poslanika Carskog veća (austrijski Rajhsrat) 1891. i ponovo 1907. Napadao je Austro-ugarski savez sa Nemačkom, kao i njenu imperijalističku politiku na Balkanu. Branio je prava Srba i Hrvata, naročito u vreme aneksije Bosne i Hercegovine 1909. godine.[1] Zahvaljujući Masariku, car Franc Jozef bio je primoran da oslobodi Srbe optužene za veleizdaju Habsburške monarhije, u montiranom zagrebačkom procesu u kom su se čule i opasne optužbe na račun Kraljevine Srbije.[2]

Dodeljen mu je Kraljevski orden Karađorđeve zvezde.[3]

Prvi svetski rat

Tomaš Masarik je tokom Prvog svetskog rata putovao po svetu sa pasošima Kraljevine Srbije (izdatim 1915. i 1917). Oni se čuvaju u Pragu u arhivu Akademije nauka.[4]
Početkom 1915. godine emigrirao je u zapadnu Evropu, gde je priznat za predstavnika Češkog pokreta za nezavisnost, i odakle se zalagao za osnivanje države koja bi obuhvatala Češku, Moravsku, Šlesku (čiji se veći deo nalazi na prostoru današnje Poljske) i Slovačku.[1]

Tokom i nakon Prvog svetskog rata, Masarik je podržao ujedinjenje Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore.[5]

Čehoslovačka
Nakon raspada Austro-ugarske, saveznici priznaju Masarika za predsednika Privremene vlade Čehoslovačke, a 14. novembra 1918. ga je čehoslovačka Narodna skupština izabrala i on je postao prvi predsednik Čehoslovačke. Već 20. decembra se vratio iz emigracije. Masarik biran za predsednika tri puta: 1920, 1927, i 1934. godine. Kao „Oslobodilac” i „Otac Čehoslovačke”, stalno je bio zauzet rešavanjem krize nastale sukobom čeških i slovačkih stranka, kao rešavanjem statusa slovačke manjine. Nakon uspona Hitlera, bio je jedan od prvih političkih lidera u Evropi koji je izrazio javnu zabrinutost. Podneo je ostavku 14. decembra 1935. godine, zbog starosti i lošeg zdravlja, a nasledio ga je Edvard Beneš. Nepune dve godine nakon napuštanja funkcije Masarik je umro, u 87. godini, u Lani češ. Lány (Čehoslovačka, današnja Češka). Bio je pošteđen svedočenja potpisivanju Minhenskog sporazuma i nacističke okupacije svoje zemlje.[1]

Filozofija i religija
Bio je filozof racionalista i humanista. Imao je religiozno, ali ne crkveno mišljenje. On je antiklerikalan, protivnik je katoličkog mišljenja, apsolutizma, konzervativizma, komunizma, marksizma i Sovjetskog Saveza. Bio je humanističkih i socijalno bezkonfliktnih mišljenja, a u državničkoj sferi bio je za demokratiju anglosaksonskoga tipa. Svoje filozofsko shvatanje predstavio je u knjigama „Češko pitanje“, „Socijalno pitanje“ i „Rusija i Evropa“.

Češko-slovački odnosi

Tomaš Masarik i Milan Rastislav Štefanik, spomenik u Košicama u Slovačkoj.
Masarik je bio ideolog češkoslovakizma i smatrao je Čehe i Slovake za jedan narod. Bio je za autonomiju Slovaka.

Nema slovačkog naroda i to je samo deo mađarske propagande

Dolazim u Slovačku rado jer saosećam sa slovačkim narodom i

njegovom tužnom sudbinom koja mu je donosila razdvajanje i uništenje

Slovačkim problemima se posvećivao u časopisima „Vreme“ i „Naše doba“. Kao predsednik je redovno odlazio u Slovačku.
79885669 Svetska revolucija - T.G. Masaryk

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.