pregleda

Feletar Đurić - Navek on živi ki zgine pošteno


Cena:
990 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7786)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14506

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Db
Autor: Domaći
Tematika: Istorija
Godina izdanja: Posle 1950.
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Korice se odvojile od tabaka, sve ostalo uredno!

Retko !!!

Drago Feletar
Tomislav Djuric



Dragutin Feletar (Veliki Otok, općina Legrad, 10. srpnja 1941. – Koprivnica, 21. lipnja 2023.), hrvatski geograf, sveučilišni profesor, novinar, kulturni djelatnik i publicist, akademik HAZU.[1][2] U znanstvenomu radu istaknuo se u područjima industrijske, ekonomske i demogeografije, a u novinarskomo-publicističkome u pisanju više monografija vezanih uz Podravinu i Međimurje.

Životopis
Rođen je 1941. u Velikome Otoku. Gimnaziju završio u Varaždinu. Godine 1960. upisuje studij na Geografskomu odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je pod mentorskim vodstvom akademika Josipa Roglića diplomirao temom Industrija Međimurja (1965.).[1] Radio je kao učitelj u osnovnoj školi, kao novinar i u kulturi. Na istomu odsjeku gore navedenog fakulteta 1973. magistrira temom Podravina – geografsko-povijesna studija. Disertaciju Industrija u ekonomsko-geografskoj strukturi Podravine obranio je 1982. pod mentorskim vodstvom dr. sc. Veljka Roglića. Početkom 1983. zapošljava se kao asistent na svojoj alma mater, Geografskomu odsjeku PMF-a, gdje ostaje do umirovljenja 2007. godine postigavši sve sveučilišne stupnjeve. Bio je dekan PMF-a, član Senata i Rektorskog kolegija Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik Saveza geografskih društava Hrvatske i urednik časopisa Geografski glasnik. Na Geografskome odsjeku razvio je kolegije: Industrijska geografija, Geografske osnove statistike, Uvod u geografiju, Geografija Afrike i Industrija u prostornom planiranju. Bio je gostujući profesor na sveučilištima u Budimpešti, Pečuhu, Lođu, Ostravi, Göttingenu i Münchenu. Bio je aktivni sudionik na brojnim znanstvenim skupovima u inozemstvu. Osim geografije i demografije, njegov je znanstveni interes ekonomska i kulturna povijest. Objavljeno mu je 66 znanstvenih radova u domaćim i inozemnim časopisima. Autor je ili suautor više knjiga, od kojih su neke kapitalne za hrvatski zemljopis i povijest. Dosad je objavio 23 znanstvene knjige, 46 stručnih knjiga i 22 udžbenika iz zemljopisa za osnovne i srednje škole. Među rezultate Feletarova znanstvenog rada spadaju: prinosi hrvatskoj ekonomskoj i industrijskoj geografiji; prinosi hrvatskoj historijskoj geografiji i povijesti poduzetništva; prinosi zavičajnoj (regionalnoj) historijskoj geografiji i ekogeografiji, prinosi hrvatskoj kulturnoj povijesti i popularizaciji znanosti i dr. Feletarova knjiga Industrija u ekonomsko-geografskoj strukturi Podravine (1984.) metodološka je osnovica za primjenu industrijske geografije i razvoj povijesti poduzetništva, dok je dio znanstvenih istraživanja iz industrijske i ekonomske geografije sažeo u posebnom djelu pod naslovom Studije i radovi o Podravini (1982.). Radi utjecaja i međuodnosa razvoja strukture stanovništva i ekonomskih procesa u zemljopisnom prostoru, Feletar je razvio i metode dijela demogeografije, posebno na području međuodnosa prirodno-zemljopisnih i demogeografskih procesa, kojima se osobito koristio u primjeni na primjeru zavičajne (regionalne) geografije i ekonomske povijesti.[1]

Pokrenuo je i uređivao niz časopisa od kojih je široj javnosti najpoznatiji časopis Meridijani, čiji je izdavač zajedno s kćeri Petrom. Objavio je tri pjesničke zbirke i knjigu putopisa. Osim knjige Podravina (1973. i 1988.) i djela o nizu poduzeća, autor je više knjiga vezanih uz pojedina naselja u Podravini i Međimurju, npr. Legrad`(` 1971.),, Povijest Kuzminca (1992.), Povijest Kunovca (1993.), Prelog - izabrane teme (1995.), Virovitica - izabrane teme (1996.), Koprivnica - izabrane teme (1997.), Povijest Torčeca (2000.), Općina Novigrad Podravski (2001.), Općina Donja Dubrava (2008.), Virovitica - tradicija i suvremenost (2008.) itd.

Godine 2006. izabran je za člana suradnika HAZU-a. Od 2016. godine redoviti je član HAZU.[3] Od 2006. do 2011. godine obnašao je dužnost velikoga meštra Družbe `Braća Hrvatskoga Zmaja`, gdje nosi i naziv zmaj velikootočki.

Nagrade
Dobitnik je državne nagrade za popularizaciju znanosti, nagrade za životno djelo Koprivničko križevačke županije (2002.), nagradu za životno djelo Grada Koprivnice (2005.), Medalju grada Koprivnice te još nekoliko javnih priznanja i nagrada.

2018. godine proglašen je počasnim građaninom rodnog mjesta Donje Dubrave.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 78326125
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Korice se odvojile od tabaka, sve ostalo uredno!

Retko !!!

Drago Feletar
Tomislav Djuric



Dragutin Feletar (Veliki Otok, općina Legrad, 10. srpnja 1941. – Koprivnica, 21. lipnja 2023.), hrvatski geograf, sveučilišni profesor, novinar, kulturni djelatnik i publicist, akademik HAZU.[1][2] U znanstvenomu radu istaknuo se u područjima industrijske, ekonomske i demogeografije, a u novinarskomo-publicističkome u pisanju više monografija vezanih uz Podravinu i Međimurje.

Životopis
Rođen je 1941. u Velikome Otoku. Gimnaziju završio u Varaždinu. Godine 1960. upisuje studij na Geografskomu odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je pod mentorskim vodstvom akademika Josipa Roglića diplomirao temom Industrija Međimurja (1965.).[1] Radio je kao učitelj u osnovnoj školi, kao novinar i u kulturi. Na istomu odsjeku gore navedenog fakulteta 1973. magistrira temom Podravina – geografsko-povijesna studija. Disertaciju Industrija u ekonomsko-geografskoj strukturi Podravine obranio je 1982. pod mentorskim vodstvom dr. sc. Veljka Roglića. Početkom 1983. zapošljava se kao asistent na svojoj alma mater, Geografskomu odsjeku PMF-a, gdje ostaje do umirovljenja 2007. godine postigavši sve sveučilišne stupnjeve. Bio je dekan PMF-a, član Senata i Rektorskog kolegija Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik Saveza geografskih društava Hrvatske i urednik časopisa Geografski glasnik. Na Geografskome odsjeku razvio je kolegije: Industrijska geografija, Geografske osnove statistike, Uvod u geografiju, Geografija Afrike i Industrija u prostornom planiranju. Bio je gostujući profesor na sveučilištima u Budimpešti, Pečuhu, Lođu, Ostravi, Göttingenu i Münchenu. Bio je aktivni sudionik na brojnim znanstvenim skupovima u inozemstvu. Osim geografije i demografije, njegov je znanstveni interes ekonomska i kulturna povijest. Objavljeno mu je 66 znanstvenih radova u domaćim i inozemnim časopisima. Autor je ili suautor više knjiga, od kojih su neke kapitalne za hrvatski zemljopis i povijest. Dosad je objavio 23 znanstvene knjige, 46 stručnih knjiga i 22 udžbenika iz zemljopisa za osnovne i srednje škole. Među rezultate Feletarova znanstvenog rada spadaju: prinosi hrvatskoj ekonomskoj i industrijskoj geografiji; prinosi hrvatskoj historijskoj geografiji i povijesti poduzetništva; prinosi zavičajnoj (regionalnoj) historijskoj geografiji i ekogeografiji, prinosi hrvatskoj kulturnoj povijesti i popularizaciji znanosti i dr. Feletarova knjiga Industrija u ekonomsko-geografskoj strukturi Podravine (1984.) metodološka je osnovica za primjenu industrijske geografije i razvoj povijesti poduzetništva, dok je dio znanstvenih istraživanja iz industrijske i ekonomske geografije sažeo u posebnom djelu pod naslovom Studije i radovi o Podravini (1982.). Radi utjecaja i međuodnosa razvoja strukture stanovništva i ekonomskih procesa u zemljopisnom prostoru, Feletar je razvio i metode dijela demogeografije, posebno na području međuodnosa prirodno-zemljopisnih i demogeografskih procesa, kojima se osobito koristio u primjeni na primjeru zavičajne (regionalne) geografije i ekonomske povijesti.[1]

Pokrenuo je i uređivao niz časopisa od kojih je široj javnosti najpoznatiji časopis Meridijani, čiji je izdavač zajedno s kćeri Petrom. Objavio je tri pjesničke zbirke i knjigu putopisa. Osim knjige Podravina (1973. i 1988.) i djela o nizu poduzeća, autor je više knjiga vezanih uz pojedina naselja u Podravini i Međimurju, npr. Legrad`(` 1971.),, Povijest Kuzminca (1992.), Povijest Kunovca (1993.), Prelog - izabrane teme (1995.), Virovitica - izabrane teme (1996.), Koprivnica - izabrane teme (1997.), Povijest Torčeca (2000.), Općina Novigrad Podravski (2001.), Općina Donja Dubrava (2008.), Virovitica - tradicija i suvremenost (2008.) itd.

Godine 2006. izabran je za člana suradnika HAZU-a. Od 2016. godine redoviti je član HAZU.[3] Od 2006. do 2011. godine obnašao je dužnost velikoga meštra Družbe `Braća Hrvatskoga Zmaja`, gdje nosi i naziv zmaj velikootočki.

Nagrade
Dobitnik je državne nagrade za popularizaciju znanosti, nagrade za životno djelo Koprivničko križevačke županije (2002.), nagradu za životno djelo Grada Koprivnice (2005.), Medalju grada Koprivnice te još nekoliko javnih priznanja i nagrada.

2018. godine proglašen je počasnim građaninom rodnog mjesta Donje Dubrave.
78326125 Feletar Đurić - Navek on živi ki zgine pošteno

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.