Cena: |
Želi ovaj predmet: | 8 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1800 - 1849.
Autor: Domaći
Tematika: Književnost
ISBN: Ms
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Cosak nulte stranice fali, sve ostalo uredno!
Veoma retko!
Novi Plutarh ili kratko opisanije slavni ljudi sviju naroda od drevni vremena do danas
Novый Plutarhъ ili Kratkoe opisanіe slavnы lюdіi svію naroda odъ drevnы vremena do danasъ I
Budim 1809
Jeftimije Ivanović (Kuveždin, danas Divoš 31. januar 1773 — Sremska Mitrovica, 8. februar 1849) bio je srpski sveštenik, književnik i profesor.
Biografija
Obrazovanje
Gimnaziju i filozofiju završio je u Segedinu (1794) a zatim Bogosloviju u Sremskim Karlovcima (1797). Tokom školovanja u Bogosloviji izdržavao ga je manastir Kuveždin, u kojem je jedno vreme bio manastirski đak.[1]
Profesor
Od 1798. do 1806. bio je profesor pripremnog razreda u Karlovačkoj gimnaziji.[2]
Sveštenik
Za đakona je proizveden marta 1802, a za sveštenika avgusta 1806. i postavljen za paroha Svetovavedenjske crkve u Karlovcima.
Zatim je godinu dana (1811-1812) bio paroh u Šidu, da bi na svoju molbu bio premešten u Zemun. Tokom službovanja u Šidu, na predlog velikog župana grofa Elca, izabran je za člana Sudskog stola Sremske županije.
Po dolasku u Zemun osnovao je školski fond za održavanje srpskih škola i napisao Ustav koji je definisao rad fonda. Njegovim zauzimanjem 1813. oslikan je i pozlaćen ikonostas u Bogorodičinoj crkvi, a 1814. podignuta nova zvona i sazidana kapela u kontumacu. Kao zaslužni prota bio je član Arhidijecezalne konzistorije i Apelatorije. Bio je protivnik Vukove reforme, a u Zemunu se zavadio sa Vukovim pristalicom trgovcem Vasilijem Vasiljevićem. Ovaj sukob je trajao pet godina (1827-1832), da bi na kraju protiv sebe okrenuo i građane Zemuna, pa bio osuđen zbog zloupotrebe položaja i klevete na deset meseci zatvora.
Nakon odslužene kazne u Varadinu kraći period je živeo u Sremskim Karlovcima. Potom je bio protojerej u Sremskoj Mitrovici (1833-1835), Vukovaru (1835-1839) i ponovo Mitrovici (od 1839. do smrti).[1]
Književni rad
Govorio je nemački, ruski i latinski. Pod uticajem Dositeja slobodno je preveo s nemačkog knjigu Blanšara i Šilera Novi Plutarh. Prevod/adaptaciju objavio je u četiri knjige, štampane u razdoblju od 1809. do 1841. godine. Prvom tomu dodao je biografiju Stefana Dušana, drugom tomu Stefana Nemanje, Svetog Save i Jovana Rajića i četvrtom tomu Karađorđa.
Koristeći kao predložak preradu Geriga i Ermana beseda sanktpeterburškog arhiepiskopa Amvrosija, napisao je dve knjige poučnih beseda za nedeljne i praznične dane.[1]
Zanimljivosti
Ivanović je doprineo uvođenju proslave Svetog Save kao školske slave. Ustavom školskog fonda koji je osnovao 1812. u Zemunu bilo je određeno da se „Sveti Sava ima obeležavati kao zaštitnik srpskih škola”.