Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1900 - 1949.
ISBN: Db
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Istorijski roman sa 40 slika
AUTOR: Alfred De Vinji
Alfred de Vinji (franc. Alfred de Vigny; Loš, 27. mart 1797 — Pariz, 17. septembar 1863) je bio francuski književnik[1] i član Francuske akademije.
Biografija
Alfred de Vinji rođen je 1797. godine u mestu Loš, u Tureni, u staroj plemićkoj porodici. Još u detinjstvu navikao se na gordo ćutanje i povlačenje u sebe. Vrlo rano stupio je u vojnu službu, koju je posle trinaest godina (1827) definitivno napustio, razočaran u oficirski poziv. Pre toga, kao veoma mlad, počeo je da piše i ušao je u književne salone. Ljubav sa pesnikinjom Delfinom Ge, koja se nije završila brakom, donela mu je još jedno razočarenje. Kasnije, bračni život nije mu doneo sreću, kao ni ljubav van braka: Mari Dorval inspirisaće ga za sliku nestalne i neverne žene koja čoveku donosi nesreću. Razočaran u sve što je video i doživeo, i u ličnom i u javnom životu, Vinji se, ne gubeći nadu, približio hrišćanskom socijalizmu, a kasnije i Sen-Simonovom utopijskom socijalizmu. Član Francuske akademije postao je tek 1845. posle sedam kandidovanja. Pokušaj da se, posle februarske revolucije (1848), bavi politikom ostao je bez uspeha. Ljubav sa pesnikinjom L. Kole, kao i ljubav sa jednom mladom učiteljicom, unela su nešto vedrine u pesnikove poslednje godine života ispunjene negovanjem bolesne žene i patnjama od sopstvene bolesti. Umro je 1863. godine. Vinjijev Dnevnik jednog pesnika (Le Journal d`un poete), izdat 1867. i dopunjen 1935. značajan je dokument o pesnikovom životu i delu.
Poezija
Vinjijevo pesničko delo po obimu je prilično skromno: za života je objavio samo dve pesničke zbirke, a jedna je objavljena posthumno. U poređenjeu sa obimom književne produkcije drugih pesnika tog vremena, kao što su Lamartin i Igo, to delo je savremenicima delovalo malo. To je i jedan od uzroka Vinjijeve nedovoljne slave u vreme njegovog života i stvaranja, ali i prividna bezličnost poezije koja se izražavala u simbolima i nespremnost i nezainteresovanost pesnika da radi na svojoj popularnosti.
Svoje prve stihove Vinji je objavio 1820. u časopisu Književni pohranitelj (franc. Le Conservateur litteraire), koji je uređivao Viktor Igo, a dve godine kasnije objavio je i prvu zbirku pesama.