ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski

MK4
60815) BRČKO srez i grad , riječ Srba Brčana povodom pripojenja srezova Sjeverne Bosne Banovini Hrvatskoj , Beograd 1939 ,
U četiri prethodna poglavlja ) Riječ unaprijed ; Prošlost bosanske Posavine ; Stanovništvo ; Privredne i saobraćajne prilike ) razmotrili smo sva glavna načela koja su primjenjivana pri određivanju granica Banovine Hrvatske i izložili nedosljednost, da ne kažemo prosto zlonamjernost u njihovoj primjeni, jep kako god se okrenulo, uvijek se riješavalo samo na štetu Srba, pa i tamo gdje je većina razloga govorila protiv takvog riješenja. Naposljetku iznijeli smo neopravdanost svih tih kriterija u pitanju priključenja bosansko- hercegovačkih srezova Hrvatskoj, a naročito sjevernobosanskih, i to: brčanskog, gradačačkog i derventskog sreza.

Vidjeli smo da istorijsko načelo govori baš u korist suprotnog riješenja, jer ovi krajevi nikada nisu bili ni u kakvoj državnopravnoj vezi sa bilo kojom državnom tvorevinom hrvatskog karaktera, dok su, naprotiv, vijekovima bili zajedno sa Srbijom ili sa Bosnom koja je uvijek više naginjala istoku nego zapadu. Vidjeli smo, dalje, da etnografsko-vjeroispovijedni princip takođe ne daje Hrvatskoj prava da ove krajeve pripoji sebi, jer niti Hrvati u njima imaju i približno znatnu većinu, niti raspored pojedinih vjeroispovijesti opravdava da hrvatska manjina, zbijena većim svojim dijelom po periferiji ovog prostranog područja, nametne ostalima, koji su u nadmoći nad njom, svoju jednostranu volju. Vidjeli smo naposljetku, da privredno-saobraćajni momenat uopće ne može da dođe u obzir kada treba da se iznese nešto u korist pripojenja Hrvatskoj, jer Hrvati niti su privredno stvorili i podigli ovu oblast niti su ikada igrali u njoj neku vidniju privrednu ulogu, kao što je nemaju ni sada; naprotiv, priključenje Hrvatskoj prijeti cijeloj Posavini sigurnim ekonomskim propadanjem.

Najjednostavnije i najprirodnije bi bilo: vratiti ta tri sreza jedinici kojoj organski pripadaju, Bosni, i to njenom istočnom dijelu, Drinskoj banovini. To je želja koju gaje, svi do jednoga, Srbi, a isto tako i muslimani, koji također s potpunim pravom zahtjevaju da ne budu otrgnuti od svojih jednovjernika u Bosni i Hercegovini i dalje na jugoistok, i da budu i teritorijalno spojeni sa sjedištem svoje vrhovne vjerske uprave u Sarajevu. To je, uostalom, vrlo odlučno istakao u svome govoru u Cazinu i inače g. d-r Džafer Kulenović, a sudeći po jednom zapaženom članku u „Obzoru`, objavljenom u prvoj polovini oktobra, i Zagreb kao da pomalo već dolazi do toga ispravnog saznanja i shvatanja. Jer ako je ličkim srezovima bila dovoljna volja i 10% Hrvata, pa da ti srezovi po istorijskom pravu pripadnu Hrvatskoj, niko ne može preći preko volje blizu 6000 stanovništva sjeveroistočne Bosne Srba i muslimana ako ono neće da pripadne Hrvatskoj, pogotovu kada taj kraj ni istorijski nikada nije bio hrvatski.

Rekli smo već, da nemamo ništa protiv hrvatskoga naroda, a još manje protiv međusobnog bratskog sporazuma. Rekli smo isto tako da iskreno želimo da do takvog sporazuma dođe, i ubijeđeni smo da ćemo samo doprinijeti tome djelu, ako ukažemo na nepobitne istinite činjenice koje će, ako se preko njih pređe, bez sumnje ostati klica međusobnim još gorim i opasnijim trvenjima u budućnosti.

Istina se nikada ne smije mimoići, najmanje na ovako važnome djelu koje treba da ojača i učvrsti temelje naše mukom i krvlju stečene slobode i države.
mek povez, format 14 x 19,5 cm , ćirilica, 45 strana, karta u prilogu