Autor: Domaći
Tematika: Književnost
Godina izdanja: Posle 1950.
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
ISBN: Tv

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Petar Zoranić ( Zadar, 1508. - ???1569.). Malo se zna o Zoranićevom životu, osim da je iz Planina, ali nije sigurno ni koliko su podaci koje tu iznosi tačni. Planine se smatraju prvim hrvatskim pastoralnim romanom i jedino je sačuvano Zoranićevo delo. Pisano je i prozom i stihovima. Delo je datirano 1536. a prvi put štampano 1569. godine. Čuva se u knjižnici HAZU a ovo je fototipsko primerak iz 1952. u izdanju Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti.


Petar Zoranić (Zadar, 1508. - između 1543. i 1569), hrvatski renesansni pisac

Porijeklom iz Nina, a rođen u Zadru, Zoranić je pripadao krugu književnika koji su doprinijeli da Zadar, uz Hvar, Korčulu, Split i Dubrovnik, postane jednim od glavnih središta hrvatske renesansne umjetnosti riječi (kao i Brne Karnautić ili Juraj Baraković).

Zoranić je ostao zapisan u hrvatskoj književnosti kao pisac prvog hrvatskog romana. Tu čast pribavile su mu `Planine` (Mletci, 1569), jedino njegovo sačuvano djelo (pored barem dva izgubljena za koje se zna: `Ljubveni lov` i `Vilenica`), a posvetio ga je ninskom kanoniku Mateju Matijeviću, koji `dobar bašćinac i Hrvatin poštovan jest`. Pastoralni roman, jedinstveno djelo te vrste u hrvatskoj književnosti, s reminiscencijama na latinsku i italijansku književnost, kao i na teološka djela (Vergilija, Ovidija, Dantea, Boccaccia, Petrarca, Sannazzaro... pa i Svetog pisma...) svjedoči o temeljitoj humanističkom i teološkom obrazovanju, koje je mogao steći ponajprije upravo u zadarskom općem učilištu otaca dominikanaca.

Svijest o turskoj opasnosti nadahnula je i Zoranićevo djelo; ona ga je i prožela patriotskim zanosom, pred kojim blijede i povlače se sve pjesnikove privatne brige, nevolje i želje. Da bi se oslobodio i očistio od ljubavnog jada, Zoran (a to je sam pjesnik) zaputio se među pastire u planini, gdje doživljava spas: vilenica Dinara izbavlja ga najzad iz mreža nesretne ljubavi.

Ustvari, `Planine` su alegorija: one su san, prenesen u tobožnji Zoranov put od Nina morem do Starigrada pod Velebitom, a odatle uzbrdo, Paklenicom, preko Velebita, pa od Like prema Dinari, da bi se rijekom Krkom spustio do Šibenika i otuda morem natrag do Nina. Praćeno stihovima petrarkističkog i pastirskog glasa, Zoranićevo prozno djelo, oživljujući arkadijsku idilu prirode, odjekuje `tužbenim pojem pastirov od rasute bašćine`, ali se i odziva na prigovor vile Hrvatice u perivoju od slave (poglavlje XX.): ona prekorava Hrvate, koji `mnozi mudri i naučeni jesu, ki sebe i jazik svoj zadovoljno pohvaliti i naresiti umili bi`, ali se oni stide svoga `jezika hrvackoga` i radije pišu tuđim jezicima. Tako je Zoranić tri vijeka prije Ilirskog pokreta stao u odbranu hrvatskog jezika, što je također jedna od bitnih karakteristika njegovog djela.