Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
ISBN: xxx

MEMOARI MAKSIMA ŠOBAJIĆA : U MOJE DOBA - Maksim Šobajić 1836-1917

Mek povez, 82strane, 1933. Beograd, korica je odvojena (vidi se na slici) - sve je tu!?

Za kratko vrijeme nakon oslobođenja 1877. godine Nikšić je postao centar kulturnog i prosvjetnog rada u Crnoj Gori. Velika zasluga za to pripada porodici Šobajić rbana Poetika Nikšića začeta je u Društvu Nikšićke čitaonice koje je osnovano 1881. godine-tri godine nakon oslobođenja od Osmanske imperije, a dvije prije početka ostvarenja urbanističkog plana za grad nalik idealnim renesansnim. Društvo nikšićke čitaonice iznjedrilo je prvo Pozorišno društvo, prvu knjižaru, prvo pjevačko društvo i prve časopise. Iz te energije nastali su u Nikšiću i prvi koncerti, balovi, fotografije i bioskopske predstave Prvo lice te priče je porodica Šobajić koja je iz Bjelopavlića doselila u Nikšić 1877. godine. Braća Maksim, Panto, Šćepan i Bekica i njihovi potomci, a naročito Simo, Branko, Ilija i Petar su na različitim poljima u Nikšiću krajem 19. i u prvoj polovini 20. vijeka napravili prvi otisak u kulturnom i javnom životu starog Nikšića.

Ljudi od pera i misli, za to vrijeme široke kulture, trgovini vješti, umjetnošću obdareni, pregalaštvom i vizionarstvom nagrađeni, Maksim i Bekica, osnovali su 1881. godine Društvo nikšićke čitaonice.

Maksim Šobajić bio je pjesnik, hroničar, arheolog amater i sakupljač narodnih umotvorina. Važio je za pjesnika “ istinitijeg i boljeg od boljih”, a on je žalio što se u opisu događaja držao istorijskih činjenica i to mu je umanjilo „pjesničku fantaziju za ljepši ures i nakit pjesama”.