Godina izdanja: 1900 - 1949.
ISBN: 349
Tematika: Istorija
Jezik: Nemački
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Retko !!!

1909. Bec

Georg Buhler
Georg Bühler

Leitfaden für den Elementarcursus des Sanskrit: Mit Übungsstücken und zwei glossaren



Vodič za osnovni tečaj sanskrta: s dijelovima za vježbanje i dva pojmovnika


Profesor Johann Georg Bühler (19. srpnja 1837. – 8. travnja 1898.) bio je stručnjak za staroindijske jezike i pravo.

Bühler je rođen u obitelji velečasnog Johanna G. Bühlera u Borstelu, Hannover, pohađao je gimnaziju u Hannoveru, gdje je savladao grčki i latinski, zatim sveučilište kao student teologije i filozofije u Göttingenu, gdje je studirao klasičnu filologiju, sanskrt, zend, perzijski, armenski i arapski. Godine 1858. doktorirao je iz istočnih jezika i arheologije; njegova je teza istraživala sufiks -tês u grčkoj gramatici. Iste godine otišao je u Pariz proučavati sanskrtske rukopise, a 1859. dalje u London, gdje je ostao do listopada 1862. Ovo je vrijeme iskorišteno uglavnom za proučavanje vedskih rukopisa u Indijskom uredu i Bodleianskoj knjižnici na Oxfordskom sveučilištu. Dok je bio u Engleskoj, Bühler je prvo bio privatni učitelj, a kasnije (od svibnja 1861.) pomoćnik kraljičinog knjižničara u dvorcu Windsor.[1]

Akademska karijera
U jesen 1862. Bühler je imenovan asistentom u knjižnici u Göttingenu; preselio se tamo u listopadu. Dok se smjestio, primio je poziv od prof. Maxa Müllera da se pridruži Benares Sanskrit College u Indiji. Prije nego što se to moglo riješiti, također je dobio (opet preko prof. Müllera) ponudu za profesora orijentalnih jezika na koledžu Elphinstone u Bombayu (danas Mumbai). Bühler je odmah odgovorio i stigao 10. veljače 1863. u Bombay. Poznati sanskrt i pravni učenjak Kashinath Trimbak Telang tada je bio student na koledžu. Sljedeće godine Bühler je postao član Bombajskog sveučilišta i član Bombajskog ogranka Kraljevskog azijskog društva. U Indiji je trebao ostati do 1880. Tijekom tog vremena prikupio je značajan broj tekstova za indijsku vladu i knjižnice u Berlinu, Sveučilištu Cambridge i Sveučilištu Oxford.

Godine 1878. objavio je svoje prijevode Paiyalachchhija, najstarijeg prakritskog rječnika, s glosarom i prijevodom. Također je preuzeo odgovornost za prijevod Apastambe, Dharmasutre itd. u monumentalnoj kompilaciji i prijevodu profesora Maxa Müllera, Svete knjige Istoka, sv. 2, 14 i 25.

Godine 1880. vratio se u Europu i predavao kao profesor indijske filologije i arheologije na Sveučilištu u Beču, gdje je radio do kraja života.[2] Dana 8. travnja 1898. Bühler se utopio u Bodenskom jezeru, pod pomalo misterioznim okolnostima. Suvremeni izvještaji uglavnom su to pripisivali nesretnom slučaju, ali se nagađalo da je to samoubojstvo motivirano Bühlerovim vezama sa skandalom u koji je bio upleten njegov bivši učenik Alois Anton Führer.

Sanskrt ili sanskrit (संस्कृतम [saṃskṛtam] — „sastavljen“, „spravljen“; od reči sam — „sa“ i kṛta — „pravljen“), klasični je jezik Indije i Nepala[5] sa dokumentovanom istorijom od oko 3.500 godina.[6][7][8] On je liturgijski jezik u hinduizmu, budizmu i džainizmu. Kao rezultat prenošenja hinduističke i budističke kulture u jugoistočnu Aziju i delove centralne Azije, on je isto tako bio i jezik visoke kulture u nekim od ovih regiona u ranom srednjovekovnom dobu.[9][10] Ovaj jezik je bio u svakodnevnoj upotrebi u periodu od 2. milenijuma p. n. e. do 600. p. n. e. (Vedijski sanskrt[11]), nakon čega su iz njega nastali srednje indoarijski jezici. Sanskrt je klasični jezik indijske književnosti. U Aziji ima status sličan latinskom i grčkom jeziku u Evropi. Sveti spisi hinduizma, kao i mahajana i vađrajana budizma sastavljeni su na sanskrtu.[12]

Sanskrt je prilično sličan paliju, jeziku teravada budizma. U vreme Bude (5. vek p. n. e.), sanskrtom se govorilo samo na dvorovima i među sveštenstvom, dok je pali bio narodni govor.[12] Pali, jezik teravada kanona, bio je jedan od onih dijalekata kojim se govorilo u Avanti provinciji, ali ne i jezik na kojem je Buda podučavao.[13] Zbog toga se upotrebi pali terminologije ne daje prioritet u odnosu na budistički sanskrt, vrstu sanskrta koja sadrži mnogo prakrtskih reči (prakrt, narodni jezik, za razliku od sanskrta).[13] U Indiji sanskrt danas predstavlja jedan od službenih jezika. Iako ga mnogi smatraju mrtvim jezikom, još uvek se uči i koristi kao svakodnevni govor u nekim indijskim zajednicama.

Sanskrt je stari indoarijski jezik.[6] Kao jedan od najstrijih dokumentovanih članova indoevropske familije jezika,[14][note 1][note 2] sanskrt ima prominentnu poziciju u indoevropskim studijama.[17] On je srodan sa grčkim i latinskim,[6] kao i hetskim, luviskim, starim avestanskim i mnogim drugim izumrlim jezicima od istorijskog značaja u Evropi, zapadnoj Aziji i centralnoj Aziji. Njegovo lingvističko poreklo se može slediti do proto-indoarijskih, proto-indoiranskih i proto-indoevropskih jezika.[18]

Sanskrt je moguće pratiti do 2. milenijuma p. n. e. u formi poznatoj kao vedski sanskrt, sa Rgvedama kao najranijim sačuvanim tekstom. Znatno više standardizovan oblik (sa izvesnim pojednostavljenjima) koji se naziva klasičnim sanskrtom pojavio se sredinom prvog milenijuma p. n. e. sa Aṣṭādhyāyī traktatom Paninija.[6] Sanskrt, mada ne nužno klasični sanskrt, je jezički koren mnogih prakrtskih jezika.[19] Primeri obuhvataju brojne moderne izvedene severno-indijske potkontinentalne jezike, kao što su hindi, marati, bengalski, pandžabi i nepalski.[20][21][22]

Telo sanskrtske literature obuhvata bogatu tradiciju filozofskih i religioznih tekstova, kao i poeziju, muziku, dramu, naučne, tehničke i druge tekstove. U drevnoj eri, sanskrtske kompozicije su bile oralno prenošene metodom memorisanja izuzetne složenosti, rigoroznosti i vernosti.[23][24] Najstariji poznati natpisi na sanskrtu su iz prvog veka p. n. e, kao što je nekoliko otkrivenih u Ajodiji i Hatibadi Gosandi.[25][note 3] Sanskrtski tekstovi datirani na prvi milenijum ove ere su napisani u Brahmi pismu, Nagari pismu, istorijskim južno indijskim pismima i njihovmim derivativnim pismima.[29][30][31] Sanskrt je jedan od 22 jezika navedenih u osmom rasporedu ustava Indije. On se i dalje široko koristi kao ceremonijalni i ritualni jezik u hinduizmu i delu budističke prakse, kao što su himne i mantre....