Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Tematika: Religija i duhovnost
Jezik: Srpski
Dobro očuvano, potpis prethodnog vlasnika na predlistu. Bez pečata, podvlačenja, pisanja...
Autor - osoba Zelić, Gerasim, 1752-1828 = Zelić, Gerasim, 1752-1828
Naslov Žitije Gerasima Zelića. Sv. 1-3
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 1897-1900
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Srpska književna zadruga, 1897-1900 (Beograd : Državna štamparija Kraljevine Srbije)
Fizički opis 3 knj.(VIII, 211, III str.) (V, 231 str.) ( XVII, 252 str., [1] list s tablom) ; 19 cm : ilustr.
Drugi autori - osoba Đorđević, Pera P., 1855-1902 = Đorđević, Pera P., 1855-1902
Zbirka Srpska književna zadruga ; 36 ; 44 ; 58
(Karton)
Napomene Sv. 1: 1897; sv.2: 1989; sv. 3: 1900
Predgovor / P. P. Đ.[Đorđević], sv. 1: str. III-VIII
Urednikov predgovor / P. P. Đorđević, sv 3: str. III-XIII.
Predmetne odrednice Zelić, Gerasim, 1752-1828 – Biografija
Gerasim Zelić (Žegar, 11. jun 1752. – Budim, 26. mart 1828) bio je srpski kaluđer i arhimandrit u manastiru Krupi, episkopski vikar u Dalmaciji i Boki kotorskoj.
Rodio se u leto 1752. godine kao Kiril u staroj svešteničkoj porodici, od oca Andreje i majke Joane. Domaćin kućne zadruge bio je stric pop Stefan paroh u Žegaru. Zamonašio se u obližnjem manastiru Krupi, gde su se učila i njegova tri starija brata.
Mnogo je putovao, delom iz lične želje, delom je bio prisiljen kao mletački emigrant. Bio je dva puta zatočen, jedanput u Beču, a drugi put u Budimu.
Po ugledu na Dositeja Obradovića napisao je autobiografiju, ali nije uspeo da po literarnoj vrednosti stigne do svog uzora. Živ i čitak način izlaganja, obilje zanimljivih životnih i kulturno-istorijskih podataka, posebno o Dalmaciji njegovog vremena, karakterišu ga ipak kao uspešnog pričaoca.[2][3]
U autobiografiji nije uvek potpuno otvoren i tačan. Najčešće je prećutao one okolnosti iz svog života koje bi ga učinile sumnjivim vlastima.
Njegov savremenik bio je arhimandrit manastira Krke Savatije Vasiljević (1755–1809), koji mu je 1808–1809. godine pomagao u vršenju vikarijatske službe.
Kad je u Pešti 4. februara 1826. godine osnovana „Matica srpska`, on se već 15. februara javlja kao prvi – novi član (pored osnivača) matičin. Otac Gerasim je (umesto redovne članarine od 40 f.) poput osnivača, dao punu članarinu od 100 f.
Zelić je imao i slikarskih ambicija, ali nije uspeo da ih ostvari. Ostao je na skromnim ikonografskim pokušajima.
Umro je 26. marta 1828. godine u Budimu, gde i počiva na opštem srpskom groblju. Na nadgrobnom spomeniku piše da je „za pravoslavlje revnujući, gonjen bio`.
Od 2013. godine, u rodnom Žegaru, tačnije Kaštelu Žegarskom trg nosi njegovo ime.
MG41 (N)