pregleda

Zdravlje, 1906. god. Retko !!!


Cena:
4.490 din
Želi ovaj predmet: 3
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7786)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14506

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 1900 - 1949.
ISBN: 343
Autor: Domaći
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Pod najvisom zastitom Nj. V, Kralja Petra I

Drustvo za cuvanje narodnog zdravlja

Lekarske pouke o zdravlju i bolesti!


Društvo za čuvanje narodnog zdravlja osnovano je 19. maja 1902. godine na praznik Cveti, u sali tadašnje Velike škole u Beogradu.[1] Cilj društva bio je da organizuje privatnu inicijativu na radu za unapređenje zdravlja i za podizanje zdravstvenog blagostanja. Društvo je osnovalo nekoliko lekara i socijalnih radnika, sa inovativnom idejom da organizuju same narodne mase, čije zdravlje treba čuvati, i da njih aktiviraju i zainteresuju za saradnju u podizanju zdravlja. Inicijatori za osnivanje Društva bili su dr Radivoje Vukadinović, okružni lekar, dr Vladimir Popović, sanitetski major i dr Slobodan Ribnikar, opštinski lekar, oni su i dr Jovana Danića pozvali da predstavlja Društvo na osnivačkoj konferenciji, koji je to rado prihvatio.[1]

Između značajnih događaja iz istorije naše medicine, poduhvat trojice lekara za osnivanje Društva za čuvanje narodnog zdravlja zauzima jedno od počasnih mesta. Bilo je u to vreme i drugih inicijativa tadašnjih lekara, koji su u ograničenim mogućnostima zemlje pritisnute mnogim nevoljama, pokušavali da rešavaju neka ključna pitanja u oblasti zdravstvene zaštite. U to vreme vodila se rasprava oko osnivanja Medicinskog fakulteta u Beogradu i činjeni prvi ozbiljniji pokušaji za izgradnju neophodnih kapaciteta za normalnije funkcionisanje sistema zdravstvene zaštite.[2]

Glavni inicijator ove ideje bio je doktor Radivoje Vukadinović (1870–1920), koji je još 1896. godine, kao opštinski lekar u Jagodini na poleđini svojih recepata štampao lekarske poruke o čuvanju zdravlja, koji su bili prilagođeni laicima i lako razumljivi i čitljivi.[1] Izradio je tada i zidni kalendar koji je nazvao Zdravac s porukama o čuvanju zdravlja, posvećujući najviše pažnje nezi i ishrani odojčeta i malog deteta, kao jednom od najtežih problema. Godine 1896. kada se nalazio na mestu zaječarskog fizikusa on je u beogradskom dnevnom listu Novi dnevni list od 26. i 29. oktobra, objavio svoj proglas „Osnujmo društvo za čuvanje narodnog zdravlja“. Dr Vukadinović biće i osnivač zvaničnog časopisa društva i učestvovaće i u osnivanju lista Politika.[1]

Delatnost


Naslovna strana časopisa „Zdravlje”
Društvo je na samom početku svog rada počelo sa osnivanjem domaćičkih škola i ulaže puno truda na prosvećivanju žena na selu. Već 1906. godine počinje izlaziti list Zdravlje, koji je bio vrlo edukativan i koristan i čiji je prvi urednik bio dr Milan Jovanović Batut, a kasnije dr Vukadinović.[2] U njemu se raspravljalo o svim pitanjima zdravstvene politike, higijene, socijalno-medicinske akcije i zdravstvenog prosvećivanja.

Posle Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, Društvo obnavlja svoj rad u dosta izmenjenim okolnostima. Država je u svoje ruke uzela organizaciju higijenske i socijalno medicinske službe. Mnoga pitanja, o kojima se u Društvu raspravljalo, dobila su u Kraljevini Jugoslaviji praktična rešenja, osnivaju se ustanove, okupljaju stručnjaci, koji će na njihovim rešenjima u narodu raditi. Takođe, u ovo vreme javlja se potreba na edukovanju naroda o ovoj oblasti, čak više nego ranije, a tog posla se upravo prihvatilo Društvo. Ministarstvo narodnog zdravlja je takođe mnogo pomagalo u ostvarenju ovog cilja, tako je pomoglo i u obnovi lista Zdravlje, koji nikad nije izlazio u tolikom broju i bio toliko rasprostranjen kao sada.[1] Međutim, ovaj napredak je brzo prekinut i dve godine kasnije Društvo više neće imati nikakve pomoći sa strane i biće prepušteno sebi. Međutim, Društvo nije odustajalo od edukacije stanovništva i nastavilo je svojim radom da bude dragoceno korisno svom narodu.


Naslovna strana časopisa „Zdravlje”
Kada su se pojavile zdravstvene zadruge Društvo je u njima takođe videlo značajnog saradnika na radu za unapređenje narodnog zdravlja. Društvo je godinama tražilo saradnju i sa državnom zdravstvenom organizacijom i sa privatnom inicijativom za podizanje narodnog zdravlja, naročito sa zdravstvenim zadrugama. Rad u tom pravcu doneo je značajne rezultate i mnogo opšte koristi. Prvi uspeh u tom traženju saradnje bio je sporazum o zajedničkom radu sa Savezom zdravstvenih zadruga. Obe organizacije su izdavale svoje liste, pa je ovom saradnjom došlo do spajanja u jedan list Zdravlje-Zdravstveni pokret, list je postao jedan od najsadržajnijih i poslužio je kao izvrsno sredstvo za zdravstveno prosvećivanje.[1] Takođe, zajednički su održavali predavanja, projekcije filmova, organizovali domaćičke škole i slično.

Jedan od velikih uspeha Društva bilo je i organizovanje prve zemaljske higijenske izložbe, koja je imala prvorazredan značaj.[1] Ona je uticala na stvaranje svesti o značaju higijene kod širih slojeva društva, što je bio jedan od uslova za stvaranje boljih uslova života. Jedan od velikih uspeha bilo je i osnivanje Letnjikovca za slabunjavu decu na Košutnjaku.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 72261817
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Pod najvisom zastitom Nj. V, Kralja Petra I

Drustvo za cuvanje narodnog zdravlja

Lekarske pouke o zdravlju i bolesti!


Društvo za čuvanje narodnog zdravlja osnovano je 19. maja 1902. godine na praznik Cveti, u sali tadašnje Velike škole u Beogradu.[1] Cilj društva bio je da organizuje privatnu inicijativu na radu za unapređenje zdravlja i za podizanje zdravstvenog blagostanja. Društvo je osnovalo nekoliko lekara i socijalnih radnika, sa inovativnom idejom da organizuju same narodne mase, čije zdravlje treba čuvati, i da njih aktiviraju i zainteresuju za saradnju u podizanju zdravlja. Inicijatori za osnivanje Društva bili su dr Radivoje Vukadinović, okružni lekar, dr Vladimir Popović, sanitetski major i dr Slobodan Ribnikar, opštinski lekar, oni su i dr Jovana Danića pozvali da predstavlja Društvo na osnivačkoj konferenciji, koji je to rado prihvatio.[1]

Između značajnih događaja iz istorije naše medicine, poduhvat trojice lekara za osnivanje Društva za čuvanje narodnog zdravlja zauzima jedno od počasnih mesta. Bilo je u to vreme i drugih inicijativa tadašnjih lekara, koji su u ograničenim mogućnostima zemlje pritisnute mnogim nevoljama, pokušavali da rešavaju neka ključna pitanja u oblasti zdravstvene zaštite. U to vreme vodila se rasprava oko osnivanja Medicinskog fakulteta u Beogradu i činjeni prvi ozbiljniji pokušaji za izgradnju neophodnih kapaciteta za normalnije funkcionisanje sistema zdravstvene zaštite.[2]

Glavni inicijator ove ideje bio je doktor Radivoje Vukadinović (1870–1920), koji je još 1896. godine, kao opštinski lekar u Jagodini na poleđini svojih recepata štampao lekarske poruke o čuvanju zdravlja, koji su bili prilagođeni laicima i lako razumljivi i čitljivi.[1] Izradio je tada i zidni kalendar koji je nazvao Zdravac s porukama o čuvanju zdravlja, posvećujući najviše pažnje nezi i ishrani odojčeta i malog deteta, kao jednom od najtežih problema. Godine 1896. kada se nalazio na mestu zaječarskog fizikusa on je u beogradskom dnevnom listu Novi dnevni list od 26. i 29. oktobra, objavio svoj proglas „Osnujmo društvo za čuvanje narodnog zdravlja“. Dr Vukadinović biće i osnivač zvaničnog časopisa društva i učestvovaće i u osnivanju lista Politika.[1]

Delatnost


Naslovna strana časopisa „Zdravlje”
Društvo je na samom početku svog rada počelo sa osnivanjem domaćičkih škola i ulaže puno truda na prosvećivanju žena na selu. Već 1906. godine počinje izlaziti list Zdravlje, koji je bio vrlo edukativan i koristan i čiji je prvi urednik bio dr Milan Jovanović Batut, a kasnije dr Vukadinović.[2] U njemu se raspravljalo o svim pitanjima zdravstvene politike, higijene, socijalno-medicinske akcije i zdravstvenog prosvećivanja.

Posle Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, Društvo obnavlja svoj rad u dosta izmenjenim okolnostima. Država je u svoje ruke uzela organizaciju higijenske i socijalno medicinske službe. Mnoga pitanja, o kojima se u Društvu raspravljalo, dobila su u Kraljevini Jugoslaviji praktična rešenja, osnivaju se ustanove, okupljaju stručnjaci, koji će na njihovim rešenjima u narodu raditi. Takođe, u ovo vreme javlja se potreba na edukovanju naroda o ovoj oblasti, čak više nego ranije, a tog posla se upravo prihvatilo Društvo. Ministarstvo narodnog zdravlja je takođe mnogo pomagalo u ostvarenju ovog cilja, tako je pomoglo i u obnovi lista Zdravlje, koji nikad nije izlazio u tolikom broju i bio toliko rasprostranjen kao sada.[1] Međutim, ovaj napredak je brzo prekinut i dve godine kasnije Društvo više neće imati nikakve pomoći sa strane i biće prepušteno sebi. Međutim, Društvo nije odustajalo od edukacije stanovništva i nastavilo je svojim radom da bude dragoceno korisno svom narodu.


Naslovna strana časopisa „Zdravlje”
Kada su se pojavile zdravstvene zadruge Društvo je u njima takođe videlo značajnog saradnika na radu za unapređenje narodnog zdravlja. Društvo je godinama tražilo saradnju i sa državnom zdravstvenom organizacijom i sa privatnom inicijativom za podizanje narodnog zdravlja, naročito sa zdravstvenim zadrugama. Rad u tom pravcu doneo je značajne rezultate i mnogo opšte koristi. Prvi uspeh u tom traženju saradnje bio je sporazum o zajedničkom radu sa Savezom zdravstvenih zadruga. Obe organizacije su izdavale svoje liste, pa je ovom saradnjom došlo do spajanja u jedan list Zdravlje-Zdravstveni pokret, list je postao jedan od najsadržajnijih i poslužio je kao izvrsno sredstvo za zdravstveno prosvećivanje.[1] Takođe, zajednički su održavali predavanja, projekcije filmova, organizovali domaćičke škole i slično.

Jedan od velikih uspeha Društva bilo je i organizovanje prve zemaljske higijenske izložbe, koja je imala prvorazredan značaj.[1] Ona je uticala na stvaranje svesti o značaju higijene kod širih slojeva društva, što je bio jedan od uslova za stvaranje boljih uslova života. Jedan od velikih uspeha bilo je i osnivanje Letnjikovca za slabunjavu decu na Košutnjaku.
72261817 Zdravlje, 1906. god. Retko !!!

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.