Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1900 - 1949.
ISBN: 274
Autor: Domaći
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
1938 g.
I izdanje!
Vlado Vlaisavljević (Jastrebarsko, 14. srpnja 1900. – Jastrebarsko, 9. ožujka 1943.) hrvatski pjesnik.
Vlado Vlaisavljević rodio se u Jastrebarskom 1900. godine.[1] Nakon završene osnovne škole upisao je građansku školu koju je rano napustio posvetivši se poeziji.[1] Živio je boemski između Jastrebarskog i Zagreba i objavljivao pjesme u onovremenim časopisima. Za vrijeme NDH radio je u Hrvatskom izdavalačkom bibliografskom zavodu (HIBZ) kao suradnik.[1] Smrtno je stradao ispavši iz vlaka pred Jastrebarskim, 1943. godine.[1]
Književno stvaralaštvo
Isprva je bio pjesnik zavičajnih pastoralnih slika da bi u kasnijoj fazi njegovu poeziju tematski odredili egzistencijalni motivi, poput, primjerice, tjeskobe i straha, pa ga se može svrstati u začetnike egzistencijalizma u hrvatskoj književnosti.[2] Ivan Goran Kovačić zamijetio je 1941. godine kao glavnu stilsku osobinu Vlaisavljevićeve poezije slika, lakoću metaforiziranja, osobinu koju je zadržao i u svojoj liriziranoj prozi.
Vlaisavljević, Vlado (Vladislav), hrvatski književnik (Jastrebarsko, 14. VII. 1900 – Jastrebarsko, 8. III. 1943). Nakon nekoliko razreda napustio građansku trgovačku školu na Sušaku. U književnosti se javio potkraj 1920-ih, poezijom i proznim radovima u periodici. Objavio je samostalnu zbirku pjesama Kruha i srca (1937), ciklus od 10 pjesama Večeri nad zemljom u zbirci Ranjeni galeb: pjesme šestorice (s F. Alfirevićem, S. Alićem, I. Balentovićem, G. Krklecom i N. Šopom, 1942) te zbirku novela San i java (1942). Lirik impresionističkih slika (motivi prirode i pejzaža), pjesnički mu je izričaj često građen na etičkim, psihološkim i socijalnim dihotomijama. Sklon dekorativnim elementima, kritika mu je zamjerala necjelovitost i estetsku nedotjeranost. Zaokupljen čovjekovom životnom stvarnošću, obilježenom gotovo uvijek nekom tragedijom (Balada o Tounjčici); naraciju gradio na crtanju unutarnjih, duševnih stanja, posežući za naturalističkim slikama kako bi pojačao osjećaj tragičnosti ljudske sudbine, osamljenosti i ništavila.