Cena: |
Želi ovaj predmet: | 8 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1850 - 1899.
Autor: Domaći
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Lepo očuvano
Ilustrovano
RETKO !!! u ponudi
Smrt Smail-age Čengijica, pjesan Ivana Mazuranica.
1876 god. Zagreb
Naakladom sveucilistne knjizare Franje Zupana
(Albrecht i Fiedler)
Sesto izdanje
Sa slikom pjesnika i ilustracijama po nacrtu F. Kanitza
Smrt Smail-age Čengića je ep koji je 1846. napisao hrvatski književnik Ivan Mažuranić, a koji opisuje prepad Crnogoraca prilikom koga je 23.9. 1840. ubijen turski velmoža Smail-Aga Čengić. Iako nije historijski autentičan (za što je najdrastičniji primjer lik Novice Cerovića), smatra se jednim od najznačajnijih djela hrvatske i južnoslavenske književnosti, a neki njegovi stihovi kao četa mala, ali četa odabrana su ušli u svakodnevni govor.
Istorijska pozadina Uredi
Smail-aga Čengić je učestvovao u borbi protiv Crnogoraca na Grahovu 1836. godine, i tada je stradalo devet Petrovića, među kojima i rođeni brat Petra -{II}- Petrovića Njegoša. Želeći da mu se osveti za porodičnu tragediju, Njegoš je stalno smišljao osvetu. Za svoj plan pridobio je i drobnjačkog junaka Novicu Cerovića, kome su Turci na prevaru ubili oca. Crnogorci su, prvo, proturili vest da je Smail-aga kukavica, te da ne sme kod Drobnjaka da kupi harač. Kada je čuo za to, Smail-aga je rešio da što pre pođe Drobnjacima. U vešto postavljenoj zasedi, 20. septembra 1840. godine, poginuo je zajedno sa još četrdesetak Turaka. Glava mu je odsečena i odneta na Cetinje, kao dar vladici. Od njegove glave, odeće i oružja napravljena je lutka i postavljena u jednoj prostoriji. Kada bi neko ušao i nagazio dasku na kojoj je lutka, ona bi se klanjala. To je činjenica koju je Ivan Mažuranić uneo u završno pevanje Kob da bi izrazio prolaznost slave i moći.
Mažuranić se nije do kraja držao istorije, nego je, shodno svojim zamislima, priču menjao i obogaćivao je svojom romantičarskom maštom. Mnogi događaji su izmenjeni:
Smail-aga ne gine kod Drobnjaka, nego na Gatačkom polju;
Novica nije poznati crnogorski junak, nego Turčin i turski izdajica;
Mirko predvodi četu, iako u stvarnosti nije bilo tako, mada se smatra da je baš Mirko Aleksić Smail-agi odsekao glavu. [1]
Mažuranić ili Njegoš? Uredi
Postojale su sumnje da spev nije delo Ivana Mažuranića. Jedan od razloga za te sumnje je prostorna udaljenost. Crna Gora i događaj koji je opevan bili su daleko od njega i Karlovca, u kome je živeo. Drugi razlog što se verovalo da je spev Njegoševo delo jeste i samo Njegoševo svedočenje pred Ljubomirom Nenadovićem („Pisma iz Italije“) da je on imao jedno delo u stihovima koje se bavi ovom tematikom, ali ga je dao na čitanje jednom od svojih gostiju i ovaj mu ga nikad nije vratio, tako da se tom delu izgubio svaki trag. Međutim, detaljnim analiziranjem Njegoševog i Mažuranićevog stila pisanja, preovladalo je mišljenje, da je spev, ipak, Mažuranićevo ostvarenje, i da je o samom događaju i detaljima vezanim za njega mogao saznati iz raznih izvora:
o tome su pisale Ilirske novine u Hrvatskoj;
iz pričanja svog brata Antuna Mažuranića, koji je, sa Ljudevitom Gajem, posetio Cetinje i Njegoša 1841. godine, neposredno posle događaja koji je opevan u spevu;
od Hercegovaca koji su bežali od turskog zuluma i prolazili kroz Karlovac
iz putopisa svog brata Matije Mažuranića, koji je 1842. godine posetio Hercegovinu.
Istorijasrpske knjizevnosti
Antikvarne stare knjige 19. Vek