ISBN: 151
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Prednja korica pocela da se odvaja od tabaka, sve ostalo uredno!

Roman iz vremena uoci velikoga rata


Priča govori o ljubavi mladog francuskog učitelja Raoula Vignertea prema Aurori, velikoj vojvotkinji od Lautenbourg-Detmolda. Godine 1912. Aurora, koja je došla iz stepa Rusije, udaje se za velikog vojvodu Rudolpha od Lautenbourga, nasljednika prijestolja male njemačke kneževine. Ali on misteriozno umire dok je bio na misiji u Africi. Godine 1913. Raoul Vignerte dolazi u palaču kao učitelj. U međuvremenu, Aurora se udala za Rudolphovog brata Frederica de Lautenbourga. Vignerte se zaljubljuje u fascinantnu Auroru, koja uživa u njegovom društvu. Osim ove romantične intrige, mješavina je političkih i policijskih intriga vezanih uz tajanstvenu smrt velikog vojvode Rudolpha u Africi.


Pierre Benoit (16. srpnja 1886. - 3. ožujka 1962.) bio je francuski romanopisac, scenarist i član Académie française.[1] Možda je najpoznatiji po svom drugom romanu L`Atlantide (1919.) koji je sniman više puta.

Pierre Benoit, rođen u Albiju (južna Francuska) bio je sin francuskog vojnika. Benoit je proveo svoje rane godine i vojnu službu u sjevernoj Africi, prije nego što je postao državni službenik i knjižničar.[2] 1914. objavio je svoju prvu knjigu pjesama. Potom se pridružio francuskoj vojsci i nakon bitke kod Charleroija hospitaliziran je i demobiliziran.

Njegov prvi roman Koenigsmark objavljen je 1918.; L`Atlantide je objavljen sljedeće godine i dobio je veliku nagradu Académie française, čiji je član postao 1931. godine.[2]

Godine 1923. Benoit je poslan u Tursku kao novinar Le Journala, a kasnije je posjetio i druge nacije.[3] Tijekom ovog desetljeća, mnogi njegovi romani pretvoreni su u filmove, uključujući La Châtelaine du Liban.

Politički desničar, Benoit je bio obožavatelj Mauricea Barrèsa i Charlesa Maurrasa.[2] Tijekom nacističke okupacije Francuske, Benoît se pridružio `Groupe Collaboration`, pronacističkoj umjetničkoj skupini čiji su ostali članovi bili Abel Bonnard, Georges Claude i Pierre Drieu La Rochelle.[4] To ga je dovelo do uhićenja u rujnu 1944.; na kraju je pušten nakon šest mjeseci, ali je njegov rad nekoliko godina nakon toga ostao na `crnoj listi` francuskih nacističkih kolaboracionista.[2]

Pokušao je dati ostavku na Académie française 1959. u znak protesta zbog njihovog odbijanja da prihvate pisca Paula Moranda nakon što je na njegovu prijavu stavio veto general Charles DeGaulle.

Kasno u životu, Benoit je dao niz intervjua s francuskim piscem Paulom Guimardom.[2]

Umro je u ožujku 1962. u Ciboureu.[5]

Stil romana
Svaki od Benoitovih romana sastoji se od točno 227 stranica i ima heroinino ime koje počinje slovom `A`.[6]

Odabrana bibliografija
Koenigsmark (1918.)
L`Atlantide (1919.; prijevod kao Atlantida, 1920.)
La Chaussée des Géants (Put divova) (1922.)
L`Oublié (Zaboravljeni čovjek) (1922.)
Mademoiselle de La Ferté (1923.)
La Châtelaine du Liban (fr) (libanonska dama od kurije) (1924.)
Le Puits de Jacob (Jakovljev zdenac) (1925.)
Alberte (1926.)
Le Roi Lépreux (Kralj gubavaca) (2016.)
Axelle (1928.)
Le Soleil de Minuit (Ponoćno sunce) (1930.)
Boissière (1935.)
La Dame de l`Ouest (1936.)
L`Homme qui était trop grand (Čovjek koji je bio previsok) (1936.)
Les Compagnons d`Ulysse (1937.)
Bethsabée (1938.)
Okolina Adena (1940.)
Pustinja Gobi (1941.)
Lunegarde (Moonkeep) (1942.)
L`Oiseau des Ruines (Ptica ruševina) (1947.)
Aïno (1948.)
Les Agriates (1950.)
La Sainte Vehme (Sveti Vehme) (1954.), ilustrirao Jean Dries
Villeperdue (Izgubljeni grad) (1954.)
Montsalvat (1999.)