Tematika: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
ISBN: 51
Autor: Domaći
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Veoma zanimljiva knjiga!


Radovan Markovic
Rodio se 1874. godine u jednom malom mjestu Knegincu blizu Varaždina.
No osnovnu i srednju školu pohađao je u Zagrebu.
Bio je odličan đak i nadaren sin filozofa, književnika i književnog kritičara dr. Franje Markovića.
Utjecaj oca bio je presudan na oblikovanje intelektualnih i moralnih kvaliteta Radovana Markovića.
Radovan Marković je kao i njegov otac, medicinu studirao u Beču, promovirao 1898. godine i ostao u Beču do 1900. godine na usavršavanju na Dječjoj klinici prof. Wiederhofera.
Vraća se u Zagreb na početku novog stoljeća i počinje raditi kao sekundarni liječnik u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu.
Te iste godine u ovu bolnicu dolazi i dr Franjo Durst i dr Kurt Hühn. Tu su već dr Dragutin Mašek i dr Miroslav Čačković.
Svi oni dolaze u Bolnicu milosrdnih sestra k svom učitelju i kolegi dr Teodoru Wikerhauseru zaslužnom što se Bolnica milosrdnih sestra od 1894. godine razvija u modernu bolnicu, tako da se i Car Franjo Josip ˝divio modernom uređenju i lijepom namještaju˝ kad je 1895. godne posjetio
Zagreb i Bolnicu milosrdnih sestara na Vinogradskoj cesti.
Bolnica već 1901. godine kupuje rendgen aparat a 1904. godine osniva prvi dječji odjel na Balkanu čiji je voditelj naš prvi pedijatar dr Radovan Marković.
1903. godine napisao je priručnik za majke: ˝Dječja njega: upute mladoj majci˝ koji ima višestruko značenje u našoj povijesti pedijatrije i općenito medicine.
Marković je izvrstan kliničar. Objavljuje stručne radove o spastičnoj diplegiji, sarkomu rodnice, šarlahu i difteriji (gronici).
Marković se nije u svom društvenom radu zadržao samo na pisanju popularnih medicinskih djela; on je aktivni član Zbora liječnika Hrvatske i od veljače 1905. godine urednik ˝Liječničkog vjesnika˝.
Iako je poznat i priznat kao pošten , hrabar i uman borac, Marković nije bio, baš zbog toga, ni pošteđen prigovora svojih najbližih kolega koji su se u određenom trenutku osjetili pogođeni njegovim primjedbama.
Tako je i nastala njegova poznata polemika sa dr Franjom Durstom koji je Markovićeve primjedbe o primaljskom učilištu i rodilištu shvatio kao napad na njegovu ličnost.
Polemika je vođena na stranicama ˝Liječničkog vijesnika˝ u 1910. godini, no prekinuta je na Čačkovićev savjet da prekinu raspravu.
Marković je 1914. godin poslan na front u Mačvu gdje je dobio tešku dizenteriju. Marković je bio veliki protivnik rata u kojem je to što je zaradio tešku bolest, bio odvojen od svoje obitelji, i doživio potresno i teško
razočarenje kad je iz novina na frontu pročitao da je umro njegov otac.
Da bi izbjegao dalje angažiranje u ratu, Marković prihvaća mjesto županijskog fizika 1916.godine a 1918. godine je izabran u Novo vijeće SHS kao povjerenik za zdrastvo.
Umro je 1920. godine, prerano da bi u dvije godine, koliko se bavio problemima zdrastva postigao veće rezultate, ali s obzirom na njegovo dugogodišnje djelovanje u svim ostalim poslovima, Marković je napravio mnogo, postigao mnogo, bio prvi
koji je na javnim poslovima kao liječnik specijalist posvetio sve svoje velike ljudske profesionalne sposobnosti.

Nagrada ˝Radovan Marković˝ koju dodjeljuje Hrvatsko pedijatrijsko društvo nosi njegovo ime.