Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
jako dobro očuvano za svoje godine
Dimitrios Dimitriou - Dimitrije Demeter (Zagreb, 21. jul 1811 — Zagreb, 24. jun 1872) je bio hrvatski književni i pozorišni stvaralac.[1]
Dimitrije Demeter
Dimitrije Demeter.jpg
Dimitrije Demeter
Puno ime
Dimitrios Dimitriou
Datum rođenja
21. jul 1811.
Mesto rođenja
Zagreb, Austrijsko carstvo
Datum smrti
24. jun 1872. (60 god.)
Mesto smrti
Zagreb, Austrougarska
Biografija
Uredi
Demeter potiče iz trgovačke porodice grčkog porekla (neki izvori navode vlaško (cincarsko) poreklo) koja se doselila u Zagreb. Bio je pesnik, pripovedač i dramski pisac, a među kulturnim djelatnicima svojega vremena naročito je zaslužan za razvitak novijeg hrvatskoga pozorišta, kom je od 1840. pa do sredine šezdesetih godina 19. veka bio neosporni predvodnik. Studirao je filozofiju u Gracu, a medicinu u Beču i Padovi.[1] Za vreme studija bavio se književnim radom, a nakon povratka sa studija u domovinu priključio se ilirskom pokretu. U početku je radio kao lekar, a od 1841. godine bavio se samo književnošću. U svojim dramskim tekstovima nastojao je spojiti tradiciju stare hrvatske knjiženosti s tendencijama u evropskoj drami. Koristio se najčešće istorijskim temama da bi izrazio svoje rodoljubne težnje i progovorio o aktuelnim društvenim prilikama.
Tako u svojoj najpoznatijoj drami Teuta (1844)[2] zagovarao ideju o ilirskom poreklu Južnih Slovena. Pisao je i pripovetke, feljtone, književne i pozorišne kritike, libreta za opere Vatroslava Lisinskog Ljubav i zloba i Porin, kao i drame Dramatička pokušenja I (1834.) i Dramatička pokušenja II (1844), a naročito je važna njegova uloga u organizovanju kulturnog života u Zagrebu i Hrvatskoj. Uređivao je almanah Iskra, Suüslavische Zeitung, Danicu, Narodne novine i Hrvatski sokol.
Jedno od njegovih najpoznatijh ostvarenja je ranoromantička poema Grobničko polje, nastala 1842. u povodu 600. godišnjuce bitke na Grobničkom polju, gdje su prema legendi Hrvati porazili Tatare. To delo u svim elementima pokazuje da ga je pisao doista talentiran stvaratelj, iako mu je to bio literalni prvenac.
U njemu se isprepleću dva osnovna motiva: motiv krajolika i motiv rodoljublja. Isto tako po uzoru na Bajrona u Grobničkom polju pojavljuje se pojam svetskog bola. Demetar je koristio desetercima i dvanaestercima kako bi izbegao monotoni šablon narodne pesme, a ističući u prvi plan slikanje snažnih karaktera junaka i njihove strasti, on svojoj poemi umesto narativne epske tendencije daje jaku dramsku notu, podsećajući na Bajronovo stvaralaštvo.
Temeljna se vizija pesnikova svodi na isticanje opšteljudskog problema: borbe između dobra i zla, pri čemu dobro uvek na kraju pobeđuje, pa taj Demetrov spev-poema u mnogočemu, i stihom i temom, najavljuje najznačajnije delo toga književnog razdoblja, spev Smrt Smail-Age Čengića od Ivana Mažuranića. Unutar poeme posebno mesto zauzima Pjesma Hrvata, osmeračka budnica danas najpoznatija po svom početnom stihu „Prosto zrakom ptica leti“.
Bavio se i prevođenjem sa nemačkog jezika.[1] Preveo je 1861. godine Normu[3], liričnu tragediju. A dve godine kasnije 1863. godine objavljena je u Zagrebu knjiga: Propast carstva serbskoga autora Milovana Vučkovića. Demetar je bio prevodilac te `tragedije u pet činova`, za šta je nagrađen sa 100 f.[4]
Demeter je jedan od potpisnika Bečkog književnog dogovora o zajedničkom književnom jeziku Hrvata i Srba.[5]
Smatra se osnivačem hrvatskog pozorišta.[1] On je jedan od osnivača HNK-a: na njegovo zalaganje Hrvatski sabor je utemeljio stalno pozorište, kojem je Demeter bio upravitelj i dramaturg (1860-1868). Godine 1907. utemeljena je Demetrova nagrada za dramu.
Tokom života Dimitrije nije se ženio. Posle dve godine teškog bolovanja umro je u Zagrebu u leto 1872. godine.