Jezik: Ostalo
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2005
Oblast: Ezoterija
Autor: Strani

Moć duha – Darko Betlach: 78 str. 690 din.
Darko Betlach
MOĆ DUHA
SADRŽAJ

1.Svaka misao znači podršku
2.Moć duha
3.Zlo nesvjesne tiranije
4.Slabost vlasitog omalovažavanja
5.Razmaženi omiljeni strah
6.Akumulator snage: mir
7.Pomoć iz struje simpatije
8.Umjetnost zaboravljanja
9.Mirno čekanje uspjeha
I
SVAKA MISAO ZNAČI PODRŠKU
Svaka misao je kamen u građevini sudbine - kako u
dobru tako i u zlu.
Naše misli oblikuju naše lice i daju mu osobni izraz.
Naše misli određuju naše geste, naš stav i držanje
čitavog tijela.
Zakoni ljepote i savršenog zdravlja identični su:
Oboje ovise o stanju duše odnosno drugim riječima
o sastavu misli koje najčešče struje s nas na druge i
s drugih na nas.
Golema snaga misaonih strujanja rasipa se do dana
današnjeg; još gore: neznanjem i doživotnim
navikama rade baterije u krivom smjeru. Naglo se
akumuliraju zlovolja, zavist, podrugljivost i cinizam - bilo koja forma prostoga i ružnoga, a onda izbija;
sva realna supstanca misli vodena je lošim
transformatorima; drugima možda na štetu, ali
nama sigurno.
Istina je da tude misli mogu ući u naše biće kao što
smrdljive pare ulaze u našu kuću. Govori sam sebi
bez prestanka: `Neću dozvoliti da me netko tlači` i
sam sebi ćeš prokrčiti put iz ropstva, ovisnosti i
siromaštva!
Prema sastavu naših dnevnih snova gomilamo u
našoj sudbini zlato ili eksploziv, što je dublje
maštanje ili sanjarenje, što su savršeniji uranjanje i
apstrakcija - to jače i dalje može djelovati naša
mentalna snaga - tisuće milja daleko. Sve što se
zovu okultne snage kao i fenomeni telepatije postiže
se na taj način. . Svaka, bilo koja slika misli mogla
bi se - ako je izrazimo odgovarajućim intezitetom -
momentalno materijalizirati.
Te snage su prisutne u zametku u svakom čovjeku.
Svaki dan stiliziramo se u jednoj fazi postojanja,
uživljavamo se mislima u jedan drugi imaginarni karakter. Dominantna uloga koju najčešće igramo
odnosno glumimo odrediti će tijelu - maski te uloge -
glavnu liniju.
Tko se najveći dio svog života /uz moć navike/ tuži,
tko se loše volje predaje orgijama neraspoloženja,
taj truje svoju krv, upropaštava crte lica, kvari ten,
jer se u nevidljivom laboratoriju duha proizvodi
otrovni agens - misao, koja kad se stavi u akciju tj.
misli, po nekom neizbježnom zakonu privlači k sebi
iz okoline sebi slično. Predati se razdražljivom,
bespomoćnom raspoloženju, znači isto što otvoriti
vrata fluidu misli svakog razdraženog i
bespomoćnog čovjeka u čitavom gradu. To znači
puniti svoj veliki magnet, svoj duh štetnim, razarajućim strujama i uspostaviti kontakt među svojim
mentalnim baterijama i svim drugima iste vrste! Tko
misli na krađu i smrt upada na taj način u spiritualni
odnos sa svakim kradljivcem i ubojicom na čitavoj
Zemlji.
Svaki čovjek postane onakav kakvim je najčešće
navikao da se vidi. Ne smije podnositi da ga drugi formiraju po njihovoj slici misli, naime tako kako
njima najbolje odgovara. Odatle dolazi ideal `dobrog
djeteta`, `krijeposne` žene. Što je zaista
`ženstveno` saznat ćemo tek onda kada žene
počnu biti ono što zaista jesu. Onda će svijet biti
psihički odjednom dvostruko bogatiji nego danas,
kada muškarac, koji bi sam kako mu to dolikuje
trebao odrediti ideal sebe samog `muškog`
određuje prisilni ideal ženstvenosti.
Oprezni ljudi koji na sve misle, koji sve predviđaju
upadaju stalno u klopke, jer računati na poteškoće,
znači stvarati ih. To je tako snažna navika da
izgleda gotovo neistrebljiva.
Što god misliš, navlačiš slično na sebe iz
Nevidljivog. Ako iznutra misliš na bilo koju formu
zločina ti ćeš navući na sebe iz skrivene strane
života zločinačku stvarnost. Sakrivene i nevidljive
snage su te, koje ti tek stvaraju materijalne uvjete
za zločin ovdje - na ovoj strani egzistencije.
Ako svako jutro s požudom čitaš u omiljenom listu o
ubojstvima, provalama, skandalima i nevoljama na kopnu i moru onda privlačiš na sebe Nevidljivo iste
vrste, Kontaktiraš na taj način s nižim redom
duhovnog događaja, pa si tako pod udarom
njegovih struja, tjelesno lakše izložen njegovom
svijetu djelovanja. Vjerojatnije je da te pogodi nešto
iz područja strašnog, tim prije ako se još iz godine u
godinu za vrijeme obroka /prvog doručka/ - dakle u
stanju prijemljive pasivnosti: predaš tim utjecajima.
Možda će se pokazati da nije tako `staromodno` -
kako to misli lukavi bijeli barbar - da `djetinjasti`
sabrani narodi Istoka dan radije posvećuju himnom
suncu ili sa: „Om mani padme hum,“ umjesto
lektirom `Daily swinickl`-a.
Sve je strujeća stvarnost u Nevidljivom. U strujnu
liniju Nižeg, Jezovitog i Prostog zapada onaj koji
uranja svoj duh u to, bilo kao zainteresirani slušalac
s laganom i ugodnom jezom u zabludi da je on
ionako `daleko od pucnja`. Ali onda je kontakt
jednom uspostavljen i s otvorenom strujom unutra
ulaze elementi zla i zločina. Tko voli čitati o
provalama, razbojstvima i krađama, taj će kao i njegova kuća biti više izloženi provalama i
napadima. On i kradljivac sastaju se, jer obojica
plove u istoj misaonoj struji, a da ni jedan ni drugi
nisu svjesni moći koja ih spaja. Ali nijedna moć nije
toliko neodoljiva kao upravo ona o čijem utjecaju, pa
i o čijoj samoj egzistenciji ništa ne znamo.
Pokušajmo ne pružati joj nikakav otpor.
Tko misli deset sekundi nešto odvratno i jezivo -
nešto, što nekom drugom može prouzročiti bol i očaj
u duši i tijelu, pokrenuo je snagu od koje će i sam
nešto privući na sebe.
Tko deset minuta misli nešto lijepo i blago, što
drugom može prouzročiti veselje - bez trna, bez
bodlje, pokrenuo je snagu od koje će i sam nešto
privući na sebe.
Što duže netko /bilo u dobru i u zlu/ usmjeri svoj duh
na neku stvar, to više jača tu nevidljivu stvarnost. To
mora konačno sazreti, stalno pothranjivano novim
misaonim supstancama u `vidljivom` svijetu, koji je
najgušći stupanj Nevidljivog, u agens veselja ili boli.
Usmjeriti duh namjerno i čvrsto na jedan cilj... jedno namjerno raspoloženje na pr. vedru odlučnost poći
usmjeriti toliko dugo koliko želiš - to danas nije
često.
Na što sve ljudi oko nas uopće misle: Na to kako će
dobiti plaću, na kvalitet piva, možda na izlet. Kod
žena nailazimo na uvijek iste interese; novi modni
časopis, ili krojačica, partija bridža ili ljetni dopust.
Stalno prvi plan i `fante de mieux`, vrebanje s
praznom pozadinom erotike; nikad dovoljno jako da
prisili život... jedino da ga rastegne u prijepodneva i
poslijepodneva, kojima se pojedinačno i polako
može i mora okrenuti leda.