Oblast: Ostalo
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1994
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Knjiga o nepostojanju – Osho Rajneesh: 304 str. 1970 din.
Osho Rajneesh
SIN HSIN MING:
KNJIGA O NEPOSTOJANJU
UVOD
Prije nego što sam čula Osha, ja sam pod zenom
podrazumijevala skup neshvatljivih zagonetki, pregršt
nemogućih situacija i nekoliko veselih pričica. Iako sam
naslućivala da u tome mora biti nekog skrivenog značenja,
niko mi nije mogao rastumačiti taj smisao. Ali tada,
zahvaljujući nekim srećnim okolnostima koje su obogatile
moju ţivotnu storiju, ja sam odlučila da doĎem, vidim i čujem
Osha.
Osho nije govorio o zenu - on jeste zen Majstor - isto kao što je
i Majstor velikog broja religija o kojima je govorio. Sve što je
govorio poticalo je upravo iz njegovog vlastitog ţivotnog
iskustva, a jezik mu je bio tako jednostavan i razumljiv da su
se zagonetke same razotkrivale ne remeteći pritom samu
suštinu misterije.
U ovom izlaganju Osho je iznio i rasvijetlio sutre zen Majstora
Sosana - rastumačio nam ih je u svjetlosti sadašnjeg iskustva
tako da su one postale značajne za nas upravo sada. Kao
majstor tišine i riječi, Osho je posluţio nalik mostu izmedu
ispraznosti Sosanovog ne-uma i brbljivosti našeg unutarnjeg
bića.
Ove Sosanove sutre, na kineskom nazvane `Knjiga
istinske vjere` su ujedno i jedine riječi koje je Sosan ostavio i
kao takve su veoma moćne. Osho je o njima rekao:
Te riječi su atomske, prepune su energije. Kad god osoba koja
je dospjela do istine kaţe nešto - ta riječ postaje sjeme, i
milionima godina ta riječ će ostati kao sjeme i naći će čisto
srce.
Ako si spreman, spreman da postaneš izdanak,
tada su ove riječi,
ove nevjerovatno moćne riječi
Sosana, ostale i dalje ţive za tebe.
One su sjeme; one će ući u tvoje srce
samo ako im to dopustiš,
a tada ćeš se putem njih, ti sasvim promijeniti
No, naša srca su nerijetko bila zatvorena za riječi beskraja -
Bog, prosvjetljenje, ljubav, boţanstvo - sve su te riječi bile
pogrešno tumačene tako da su izgubile svoju pravu suštinu i
postale apsurdne. Osho je uspio da nam razotkrije značenje
Sosanovih riječi putem Sebe, putem svojeg bića, i da nas
pripremi da ta iskustva i sami prihvatimo.
Svojim kazivanjima Osho nas je vodio kroz lavirint naših
prevrtljivih umova do tačke gdje smo mogli, ukoliko su nam
oči bile čiste, vidjeti samu realnost. Od racionalnog, on nas je
vodio do ivice iracionalnog sa koje smo mogli čuti, ako su nam
se uši prilagodile, pljesak jedne ruke. Sa svim onim
meditacionim tehnikama koje nam je Osho dao, on je proizveo
situaciju u nama u kojoj je bilo energije i pogodnosti pomoću
čega smo mogli odbaciti sve ono što je pomračivalo našu viziju
i zaslijepljivalo nas - našu prošlost, potiskivanja i naš um.
Osho je govorio o svim prosvijetljenim Majstorima koji su
boravili na ovoj planeti, i nikada nije ni nagovijestio da treba
da vjerujemo u neka načela, dogme ili ideje - već samo da nam ukaţe na različite pristupe koji se nude u raznolikosti i
kontradiktornosti stvamosti. On nikada nije bio zainteresovan
za teorije, filozofije i `izme` - za njih je rekao da su to stvari
koje su se ispriječile izmedu nas i stvarnosti. Uvijek nam je
ubjedljivo naglašavao da dospjeti do stvamosti, do Boga,
prosvjetljenja, nirvane, ili bilo kako da to ţelite da nazovete,
moramo pronaći vlastiti pristup svemu tome.
Dok je govorio o Sosanu, Isusu ili Budi, Oshov
fokus je uvijek ostajao na nama, na individualnim tragaocima
i na našem rastu ka vlastitoj realizaciji. On nam je govorio:
Vi ste put, i vi ste cilj, i nema distance
izmeĎu vas i cilja.
Vi ste tragalac, vi ste traţeno;
nema udaljenosti izmeĎu tragaoca i traţenog.
Vi ste oboţavalac, i vi ste oboţavano. Vi ste
učenik, i vi ste Majstor. Vi ste smisao
i odredište. Ovo je Veliki put.
Ma Yoga Pratima
Poglavlje 1
VELIKI PUT
21.oktobar 1974.
Ući ćemo u predivni svijet zen Majstora ne-uma. Sosan je treći
vrhovni poglavar zena. Ništa više se o njemu ne zna. To je
uvek tako bilo jer je istorija samo biljeţenje nasilja. Istorija
nikada nije bila na strani tišine – ona to ne moţe zabiljeţiti.
Sve što je biljeţila bilo je uznemiravajuće. Kada neko postane
stvarno utišan, on tada nestaje iz svakog našeg pominjanja –
jednostavno iščezne iz ovog našeg ludila. Tako mora i biti.
Sosan je ostao lutajući monah za čitavog svog ţivota. Nikada
se duţe nije nigdje zadrţavao; uvijek je bio u prolazu, u
kretanju, u pokretu. On je bio rijeka; nije bio jezerce, nije bio
statičan. Bio je u stalnom kretanju. To je značenje Budinih
lutalica; i ne samo u spoljašnjem svijetu, oni su, takoĎe, bili i
beskućnici u svom unutarnjem svijetu – jer kad god napraviš
trajnije obitavalište, bivaš vezan za to. Oni će ostati
neukorijenjeni; za njih nema doma do ovaj čitav univerzum.
Čak i kada se pročulo da se Sosan prosvijetlio, on je i dalje
nastavio sa svojim preĎašnjim načinom prosjačkog ţivota. I
ništa nije bilo posebno kada je on u pitanju. On je bio samo
jedan obični čovjek, čovjek Tao ţivota.
Jednu stvar ţelim da vam otkrijem, a to morate zapamtiti: zen
je vrsta ukrštanja. A upravo najljepši cvjetovi proizilaze iz
ukrštanja, najljepša se djeca raĎaju iz ukrštanja; isto se
dogodilo i sa zenom. Zen je ukrštanje Budinih i Lao Ceovih
misli. To je bilo veliko i veoma značajno sastajalište, najveće
koje je do tada moglo biti. Stoga je zen mnogo ljepši i od
Budinog i od Lao Ceovog razmišljanja. Zen je postao rijetki cvijet najvećih vrhova svijesti, ujedno i proţimanje ta dva
visoka vrha ljudskog ishodišta uma. Tako zen nije niti
budistički niti taoistički pristup; zapravo, on u sebi sadrţi
obije krajnosti.
Indija je naglašeno ozbiljna kada je u pitanju religija - daleka
prošlost i velika teţina religiozne misli doprinijeli su da se u
Indiji o religiji razmišlja veoma ozbiljno. Lao Ce je,
meĎutim, ostao zauvijek veseljak - on je bio kao jedna stara
luda. Nije bio nimalo ozbiljan; nećete nigdje naći tako
neozbiljnog čovjeka.
Tako se Budina i Lao Ceova misao susrela, susrele su se
Indija i Kina, i tako je roĎen zen. A ovaj naš Sosan je bio
veoma blizu kada se zen raĎao, bio je na samom izvorištu
zena. On stoga nosi temelje zena.
Njegova biografija nije uopšte relevantna jer kadgod neki
čovjek postane prosvijetljen tada njegova biografija nema
nekog značaja. Pošto on više ne predstavlja neko odreĎeno
obličje, tako i godine njegovog rodenja, njegov ţivot i datum
smrti nemaju neki značaj. Zbog toga smo se mi na Istoku
veoma malo zanimali za biografije, istorijske činjenice. Takva
vrsta interesovanja nije nikada bila prisutna na ovim
prostorima. Takva opsesija je došla sa Zapada; tada su Ijudi
postali zainteresovani za irelevantne činjenice. Kakve bitnosti
ima u tome kada je Sosan roĎen: ove godine ili one godine?
Koliko je to značajno kada je on umro? Sosan je značajan, a ne
njegov dolazak na svijet ili njegov odlazak sa ovog svijeta.
Doiasci i odlasci su irelevantna stvar. Jedina relevantnost je u
biću.
A ovo su jedine riječi koje je Sosan izgovorio.