Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Oblast: Ezoterija
Jezik: Srpski
Autor: Strani

MIRCEA ELIADE
KOVAČI I ALKEMIČARI
Izdavač - Grafički zavod Hrvatske, Zagreb
Godina - 1983
254 strana
ODLIČNO OČUVANO

SADRŽAJ:
Predgovor
Post scriptum drugom izdanju
1. Meteoriti i metalurgija
2. Mitologija željeznog doba
3. Seksualizirani svijet
4. Terra Mater. Petra genitrix
5. Metalurški obredi i misterije
6. Ljudske žrtve prinošene pećima
7. Metalurški simboli i obredi u starih Babilonaca
8. `Gospodari vatre`
9. Božanski kovači i heroji prosvjetitelji
10. Kovači, ratnici, majstori inicijacije
11. Kineska alkemija
12. Indijska alkemija
13. Alkemija i inicijacija
14. Arcana artis
15. Alkemija, prirodne znanosti i temporalnost

Dodatak A: Meteoriti, kamenje groma, počeci metalurgije
Dodatak B: Mitologija željeza
Dodatak C: Antropogonijski motivi
Dodatak D: Umjetno oplođivanje i obredne orgije
Dodatak E: Seksualna simbolika vatre
Dodatak F: Seksualna simbolika trokuta
Dodatak G: Petra genitrix
Dodatak H: Alkemija u engleskoj literaturi
Dodatak I: Babilonska `alkemija`
Dodatak J: Kineska alkemija
Dodatak K: Kineske magijske tradicije i alkemijski folklor
Dodatak L: Indijska alkemija
Dodatak M: Salmijak u orijentalnoj alkemiji
Dodatak N: Opći podaci o povijesti alkemije.

Grčko-egipatska, arapska i zapadna alkemija. Bibliografski izvori
Dodatak P: Carl Gustav Jung i alkemija
Dodatak R: Alkemija u epohi renesanse i reformacije


`Prema vjerovanju primitivnih naroda, mineralne tvari su dionici sakralnosti Zemlje-Majke. Rude u utrobi Zemlje `rastu` poput embriona. Tako metalurgija poprima značajke opstetricije. Rudar i metalurg posreduju u zbivanjima podzemne embriologije: ubrzavaju ritam rasta minerala, surađuju s Prirodom u njenu djelu pomažući joj da se `što brže porodi`. Ukratko, svojim tehnikama čovjek malo-pomalo zamjenjuje Vrijeme, tj. svojim radom nadomješta djelo Vremena.

Surađivati s Prirodom, pomažući joj da proizvodi u što bržem tempu i da mijenja oblike materije eto, u tim postupcima se nalaze počeci alkemijske ideologije. Ljevač, kovač i alkemičar rade s materijom koju smatraju živom i posvećenom, a njihov rad teži za preobrazbom materije, za njenim `usavršavanjem` i `transmutacijom`. Autor naročito naglašava indijsku i kinesku alkemiju, dijelom zato što su manje poznate, ali posebno zbog toga što one u vrlo jasnom obliku predočuju karakter alkemijske tehnike koja je istodobno eksperimentalna i `mistična`. Naime, alkemija u svom početku nije bila empirijska znanost, nekakva kemija u zametku; ona je to postala tek kasnije.